Pravosuđa u regionu trebaju nastaviti sa procesuiranjem počinilaca ratnih zločina

Serge Brammertz, glavni tužilac Međunarodnog rezidualnog mehanizma Ujedinjenih nacija za krivične sudove, u uvodnom obraćanju je kazao da je, tokom rada, Tribunal uspio procesuirati visokorangirane političke, vojne i policijske zvaničnike sa svih strana sukoba, što je bilo teško zamislivo prije tri decenije.

“Danas je međunarodna pravda uspostavljena kao nezamjenjiv instrument za odgovor na masovna zvjerstva i ratne zločine”, poručio je Brammertz i naveo da su detaljno dokumentovani počinjeni zločini i dokazano je da su mnogi bili dio užasnih kampanja etničkog čišćenja.

Kao još jednu od bitnih stavki koje je Tribunal uradio, Brammertz je naveo činjenicu da je dokazano da “sukob u Bosni i Hercegovini nije bio građanski rat, već međunarodni sukob u kojem su učestvovali i politički vrhovi susjednih zemalja – Hrvatske i Srbije”.

“Uspješnim procesuiranjem zločina seksualnog nasilja, razbili smo mit da je silovanje samo inherentni dio rata, pokazujući umjesto toga da je to često oružje koje se koristi za uništavanje života. Utvrdili smo da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid“, podsjetio je on.

Kako je kazao, ova godina također označava kraj važnog posla koji je započeo prije 30 godina, ali još uvijek ima na hiljade osumnjičenih za ratne zločine širom zemalja bivše Jugoslavije koji moraju biti procesuirani, i traga se za više hiljada nestalih.

Graciela Gatti Santana, predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, navela je da su zločini činjeni, neograničeni u svojoj izopačenosti, sve dok nisu doživjeli kulminaciju genocidom u Srebrenici. Međunarodni sud je, prema njenim riječima, otišao dalje od razvijanja materije i procedura, te pomogao u stvaranju nove kulture prava.

“Sudski rad pred MKSJ-om oživio je 1994. – prvim hapšenjem, kada je Savezna Republika Njemačka uhapsila Duška Tadića za strahote u Prijedoru, što je ujedno bio i prvi pokušaj da se u ime Ujedinjenih nacija sprovede međunarodno humanitarno pravo“, podsjetila je ona.

Navela je da će Mehanizam nastaviti djelovati nezavisno u obavljanju osnovnih funkcija – isključivo na osnovu zakona i dokaza.

Tadić je u Tribunalu, zbog zločina u Prijedoru, osuđen na 20 godina zatvora.

Ulogom Haškog tribunala zadovoljna je i Munira Subašić, predsjednica Pokreta “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, koja je navela da je Tribunal uradio mnogo, osudio i presudio, ali sudije iz BiH, Srbije i Hrvatske moraju nastaviti njihov put.

“Mi čekamo istinu i tražimo pravdu. Nismo pronašle kosti naše djece, a zločinci slobodno šetaju, slobodno se veličaju i nagrađuju. Pravde nema na ovom svijetu”, kazala je Subašić.

Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, rekao je da je za žrtve i njihove porodice najbitnije da je Tribunal presudio najznačajnije i najodgovornije počinioce ratnih zločina na prostoru Bosne i Hercegovine, ali se mora definisati šta raditi dalje.

“Imamo presude, činjenice da se te presude negiraju, činjenicu da se veličaju presuđeni ratni zločinci, moramo naći načine da se to zaustavi“, naveo je Tahirović.

Na kraju govora, Tahirović se osvrnuo i na glorificiranje ratnih zločinaca od pojedinih zvaničnika. Negiranje počinjenih zločina i genocida, uprkos presudama, te slavljenje osuđenih ratnih zločinaca, neprihvatiljivo je i za Brammertza.

“Za žrtve i preživjele je od vitalnog značaja da se zločini koje su pretrpjeli prepoznaju i priznaju. Pravda i istina, a ne nekažnjivost i poricanje, temelj su pomirenja”, poručio je Brammerz.

Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt stava je da se osuđeni u Tribunalu moraju upisati u krivične evidencije država iz kojih potiču, i ne bi trebali biti na javnim funkcijama. Naveo je da je potrebno, po preporuci Evropske unije, imati registar onih koji su počinili ratne zločine, i da na tome rade.

“Ja ću inicirati promjene zakona kako bi se riješilo ovo pitanje“ zaključio je Schmidt.

Član Predsjedništva BiH Denis Bećirović rekao je na konferenciji da je početkom ove godine zatražio od generalnog sekretara i predsjednika Generalne skupštine UN-a te predsjednice Rezidualnog mehanizma za krivične sudove da se arhivska građa Haškog tribunala pohrani u glavnom gradu BiH.

“Istina o počinjenom genocidu i naslijeđe Haškog tribunala ostaje trajna opomena čovječanstvu”, poručio je Bećirović.

Sukobi na Balkanu te nedavna invazija Rusije na Ukrajinu, prema mišljenju Johanna Sattlera, šefa Delegacije Evropske unije i specijalnog predstavnika Evropske unije u BiH, pokazali su da se mir ne smije uzeti zdravo za gotovo. On je ocijenio da se procesuiranje ratnih zločina u bh. pravosuđu popravlja, ali mora biti još jače, kako bi se većina počinilaca kaznila.

“Ne može biti pomirenja bez istine, sjećanja, priznanja krivice i uvažavanja“, rekao je Sattler, te dodao da političari trebaju biti odgovorniji i imati važniju ulogu u kulturi sjećanja.

Tokom konferencije se govorilo o dostignućima MKSJ-a u međunarodnom humanitarnom pravu. Richard Goldstone, prvi tužilac Haškog tribunala, sada sudija, prisjetio se kako su prve godine rada Tribunala obilježili sukobi u BiH, te da je to bila veoma opasna situacija za istražioce i tužioce.

Nekadašnji predsjednik Tribunala i sudija Carmel Aguis naveo je da se uticaj MKSJ-a na međunarodno humanitarno pravo treba izučavati.

“Težnja je bila da se postavi novi poredak, osigura pravda i postigne nekažnjivost“, rekao je Agius, te dodao da su rad Tribunala od početka pratile kritike i opstrukcije.

“Političari su mijenjali svoj odnos prema nama, ovisno od očekivanja – da li smo oslobodili ili osudili nekog iz njihove etničke grupe. Međutim, mi nismo sudili narodima, niti grupama, već pojedincima, i nije mi jasno zašto se vlade država nisu ogradile od osuđenih zločinaca“, rekao je Agius.

Serge Brammertz osvrnuo se i na pitanje reparacija žrtvama nakon presude Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, te poručio da ga trebaju riješiti države unutar svojih zakona.

“Ako neko ukrade biciklo, on će biti u krivičnu evidenciju upisan, ali ako je osuđen pred Tribunalom, njega u evidenciji države iz koje dolazi nema“, objasnio je Brammertz.

Bivši šefovi Službe državne bezbjednosti Srbije Stanišić i Simatović osuđeni su na po 15 godina zatvora zbog zločina počinjenih u više opština u BiH te jednoj lokaciji u Hrvatskoj.