Nešković Zoran i ostali: U “Rasadnik” dolazili Mladić i Lukić

Behka Cocalić je s porodicom živjela u Čavičićima, selu na području Rogatice, te su nakon dogovora o evakuaciji civilnog stanovništva krenuli ka Žepi. Kada su autobusi stigli do mjesta Tišća, nedaleko od Kladnja, vojno sposobni muškarci izvedeni su iz autobusa i odvedeni u školu u mjestu Olovske Luke, odakle su, prema navodima svjedokinje, vraćeni u “Rasadnik”.

Ona je s majkom otišla u Vareš, a potom su došli predstavnici Međunarodnog Crvenog križa te je dobila poruku od oca.

“U poruci je pisalo da se nalazi u ‘Rasadniku’ u Rogatici”, rekla je svjedokinja te navela kako je i ona njemu pisala, te da je i on odgovarao.

Potom se preselila kod rođaka u Kakanj, gdje 19. januara 1996. godine dolazi i njen otac Bego, koji je razmijenjen i pušten iz “Rasadnika”.

“Otac je izgledao icsrpljeno, imao je glavobolje, bolove u stomaku od udaraca i nesanice”, ispričala je svjedokinja.

Ona je rekla kako joj je otac pričao da su ga u logoru najviše tukli Slaviša Đerić i Nenad Ujić, dok im je Panto Pantović pomagao.

“Da nije bilo Pante, svi bismo došli šugavi”, prisjetila se svjedokinja riječi oca, koji je preminuo 2009. godine.

Njegov iskaz koji je dao pripadnicima Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) 2007. godine pročitan je u Sudu BiH.

U iskazu Bege Čavčića, koji je pročitao tužilac Dževad Muratbegović, navodi se kako je tokom zatočeništva u logoru “Rasadnik” vidio Milana Lukića, koji je razgovarao sa zatvorenicima iz Višegrada. Također, u iskazu je svjedok naveo kako je u “Rasadnik” dolazio Ratko Mladić te poručio “da sve Žepljake treba pobiti motornom pilom”.

Haški tribunal je 2021. godine pravosnažno osudio Ratka Mladića, bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS) na kaznu doživotnog zatvora zbog genocida u Srebrenici, progona Bošnjaka i Hrvata, terorisanja građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Milan Lukić je kao komandant paravojne formacije “Beli orlovi” osuđen u Haškom tribunalu 2012. godine na doživotnu kaznu zatvora zbog zločina protiv čovječnosti počinjenih u Višegradu.

Drugi svjedok Državnog tužilaštva Sabrija Udovičić je tokom 1992. godine pobjegao iz Višegrada u Žepu, odakle je nakon njenog pada 27. jula 1995. godine s porodicom krenuo konvojem ka Kladnju.

On je ispričao u Sudu BiH kako je u mjestu Tišća u autobus ušao general Ratko Mladić i kazao da svi muškarci starosti od 18 do 60 godina izađu iz autobusa.

“Otac je izašao, a onda ga je Mladić vratio i rekao mu da ponese sve svoje dokumente”, prisjetio se svjedok, koji je tada imao 15 godina.

O ocu ništa nije znao dok im pripadnici Crvenog križa nisu dostavili pisma. Tada je saznao da mu je otac u logoru u Rogatici.

Nakon što je razmijenjen 19. januara 1996. godine, njegov otac Izet došao je u Zenicu, gdje su oni već živjeli, prisjetio se svjedok.

“Bio je sav isprepadan, mjesec dana nije vjerovao da je slobodan”, kazao je svjedok, te dodao kako mu je otac pričao da su ga najviše tukli Đerić, Ujić i Franc.

“Sjećam se da mi je pričao kako su ga jedne noći izveli iz spavaone, jedan od stražara bio je pijan i izvadio je nož, odsjekao mom ocu kosu i tjerao ga da je pojede, pošto on to nije mogao, onda ga je pretukao tako da mu je slomio dva rebra”, ispričao je svjedok.

Tužilac Muratbegović pročitao je u Državnom sudu i izjavu Izeta Udovičića datu istražiteljima SIPA-e 2007. godine a u kojoj je opisao dešavanja u “Rasadniku”.

U izjavi svjedoka navodi se kako su stražari Đerić, Ujić, Šijak i Franc ulazili u spavaone zatvorenika i tjerali ih da legnu, a potom skakali po njima, te da je upravnik logora “Rasadnik” bio Zoran Nešković, koji je odobravao da se zatvorenici vode na prinudne radove. Izet Udovičić je preminuo 2020. godine.

Zoran Nešković, Panto Pantović, Slaviša Đerić, Nenad Ujić i Pero Despet optuženi su po 46 tačaka optužnice za nečovječno postupanje, ubistvo i seksualno zlostavljanje počinjene nad civilima u zatočeničkom objektu “Rasadnik” u Rogatici od kraja jula do 22. decembra 1995. godine.

Nešković je optužen u svojstvu komandira zatočeničkog objekta, a ostali optuženi u svojstvu stražara u “Rasadniku”, gdje je bilo zatočeno više od 40 muškaraca bošnjačke nacionalnosti s područja Rogatice, Žepe i Srebrenice, od kojih je većina bila starosti oko 60 godina, te dva maloljetnika, kao i više od deset lica kojima je bila potrebna ljekarska pomoć.

Esad Čavčić je tokom 1992. godine bio student i, kako je rekao u Sudu BiH, u aprilu je došao na praznik kod porodice u Žepu, gdje je i ostao.

Bio je angažovan kao bolničar u ambulanti, te je, znajući za dogovorenu evakuaciju iz Žepe, svojoj porodici kazao da krenu tim konvojima.

On je zarobljen i odveden u logor “Šljivovica” u Srbiji, te je nakon mjesec dana, a uz posredstvo Crvenog križa, saznao da mu je otac u “Rasadniku” u Rogatici.

Nakon zatočeništva, oca je prvi put vidio 1998. godine u Sarajevu, te mu je, kako je naveo svjedok, otac pričao šta se dešavalo u “Rasadniku”, ali on nije mnogo toga zapamtio.

“Da sam znao da ću umjesto njega svjedočiti, sve bih zapisao”, rekao je svjedok te dodao kako se sjeća da mu je otac Salih govorio kako su ga Ujić i Zoran Čarkić najviše tukli u logoru.

U iskazu Saliha Čavčića datom SIPA-i 2007. godine navodi se kako je u “Rasadniku” najviše batina dobio od Neškovića, dok su Đerić i Ujić tjerali zatvorenike da jedu svinjetinu.

Svjedok je kazao kako je u “Rasadnik” četiri puta dolazio Ratko Mladić, ali i Milan Lukić.

“Poslije svakog dolaska Mladića dobijali smo najviše batina”, navodi se u iskazu svjedoka.

Nastavak suđenja zakazan je za 5. decembar.