Ramić Ćamil i ostali: Svakodnevna ispitivanja zarobljenika u ZOIL-u

Ćamil Ramić i ostali. Foto: Sud BiH

Fadil Kuvelija je ispričao kako je u decembru 1992. ili početkom 1993. godine učestvovao u opremanju zatvora u zgradi nekadašnjeg ZOIL-a, nakon čega je ostao tu raditi kao čuvar ratnih zarobljenika, koji su bili smješteni u podrumskoj prostoriji. Dodao je da je poznavao neke zarobljenike od prije rata.

“Bilo je strogo napisano da se držimo Ženevske konvencije, i ja, kako se sjećam, toga sam se i pridržavao”, rekao je Kuvelija te dodao da je dolazio Himzo Selimović.

Nakon što mu je tužiteljica Marijana Čobović pročitala dio iskaza iz istrage u kojoj je izjavio da su “neposredno nakon zarobljavanja ispitivanja bila svakodnevna i najčešće u noćnim satima”, svjedok je kazao da jesu bila gotovo svakodnevna, ali da ih je bilo i danju, dodavši da je “manje bilo u noćnim satima”.

Na upit tužiteljice Čobović koga je on lično izvodio na ispitivanje – svjedok je naveo Čedu Popovića, kojeg je izveo izvjesnom Mustafi. Dodao je da je sutradan otišao kod izvjesnog Emina na razgovor, kada mu je Popović pokazao modrice na glavi i nozi, te da je smijenjen nakon par mjeseci zbog ovog slučaja.

Na pitanje ko je bio Emin Imamović, svjedok je rekao da je bio “iz bezbjednosti” te da ne zna koju je tačno funkciju imao.

Slavišu Prodanovića, branioca Himze Selimovića, zanimalo je da li je njegov branjenik dolazio u ljeto 1993., na šta je svjedok odgovorio da ne zna. Kuvelija je izjavio da su Srbi dobijali pakete, hranu, te da su “razmjenjivali romane”. Dodao je da su ratni zatvorenici zarobljeni u januaru, kada je bila ofanziva na Čajniče.

Selimović se za zločine protiv ratnih zarobljenika i civila tereti sa Ćamilom Ramićem, Mehmedalijom Topalovićem, Ramizom Mićivodom i Mehmedom Dobračom. Ramiću, Topaloviću, Selimoviću i Mićivodi su na teret stavljeni zločini nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada počinjeni od 1992. do 1994. godine, a Dobrača je optužen za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima počinjene 1995. na području Rogatice i Goražda.

U ovom predmetu prvobitno je bio optužen i Mustafa Stovrag, ali je postupak protiv njega razdvojen.

Bahrudin Kumro je izjavio da je 1994. iz Sarajeva otišao u Goražde krajem septembra, gdje je bio angažovan i kao komandant 803. lake brigade. Ispričao je kako su u julu 1995. imali vojnu akciju izviđanja neprijateljskog teritorija i položaja te da su neprijateljski putevi bili na području općina Goražde, Pale i Foča.

“Moja izviđačka jedinica je otišla da obiđe taj širi rejon. Prilikom izviđanja terena oni su naišli na neprijateljske vojnike, koje su zarobili”, izjavio je Kumro, dodavši da su njegovi vojnici u komandu brigade doveli tri osobe, od kojih su dvojica bili vojna lica, a jedan je inače “radio seljačke poslove”.

Kumro je objasnio da je naredio oficiru za obavještajni rad u komandi brigade da ispita neprijateljske vojnike te dodao da su u komandi brigade proveli jedan sat. Posvjedočio je da su lica odvezli u Goražde, u komandu 81. divizije, te da su zarobljena lica predata u Vojnu policiju ili pritvor koji je u svom sastavu imala komanda divizije.

Nakon što mu je tužiteljica Čobović predočila izjavu u kojoj je kazao da su sprovedeni ispred zgrade ZOIL-a, svjedok je rekao da ne zna koja je to zgrada bila.

Kumro je kazao da je po dovođenju zarobljenika izvijestio načelnika štaba, koji mu je rekao da ih dovedu u Goražde. Dodao je da ga je dočekao Hamed Rišljanin, koji je bio načelnik štaba divizije i zamjenik komandanta, a Hamid Bahto komandant.

Na upit Senada Pizovića, branioca Dobrače, svjedok je negirao da su nakon ispitivanja zarobljenici bili zlostavljani.

Nastavak suđenja zakazan je za 7. novembar.