Selmo Cikotić. Foto: BIRN BiH
Muhamed Smajić, koji od 2005. obavlja dužnost sekretara Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine, kazao je da su Dobojskim sporazumom iz 2008. bila riješena pitanja pokretne i nepokretne vojne imovine, uključujući rješavanje viškova naoružanja. On je potvrdio da je Ministarstvo odbrane trebalo da provede ugovore o prodaji pokretne imovine koje su ranije sačinila entitetska ministarstva.
Jedan od tih ugovora, kako je naveo, bio je sa firmom “Scout” iz Zagreba. Svjedok je rekao da je 2010. Ministarstvo sklapalo anekse ugovora sa “Scoutom”, mada mu nije poznat njihov sadržaj.
Smajić je govorio o sravnjavanju ugovora, analizi kojoj je u jednom trenutku pristupilo Ministarstvo, medijskom interesu i uključivanju Generalnog inspektorata 2012. te najavi uključivanja drugih agencija.
Na pitanje tužioca Mladena Furtule da li je uobičajeno da se isti dan odgovori na dopis za kupoprodajni ugovor, svjedok je rekao da je “dinamičnost česta pojava”.
Smajić je kazao da je “Scout” podnio tužbu vrijednu više od 20 miliona maraka, a da je novi ministar nastojao da organizuje mirno rješavanje spora.
“Smjenom Ibrahimovića i Okolića parnica se nastavlja. U toku je izvršni postupak”, kazao je svjedok.
On je pojasnio da je Sud BiH po tužbi presudio da se “Scoutu” stavi na raspolaganje roba koja je bila predmet ugovora, ali da je odbio da dodijeli traženi iznos od preko 20 miliona maraka na ime izgubljene dobiti.
Optužnica tereti Cikotića da je u vremenskom periodu od 2009. do 2011. godine, po prethodnom dogovoru sa, u međuvremenu preminulim, pomoćnikom ministra i drugim licima, u cilju pribavljanja koristi, iskoristio svoj službeni položaj i pogodovao firmi “Scout” iz Zagreba.
Kako se navodi, Cikotić je, protivno Sporazumu o konačnom raspolaganju svim pravima i obvezama nad pokretnom imovinom iz 2008. godine, i odlukama Predsjedništva BiH, donio i potpisao dvije odluke o odobravanju isporuke, odnosno zamjene roba te četiri rješenja o isporuci municije. Prema optužnici, on je zaključio četiri aneksa na osnovne ugovore o prodaji neperspektivnog naoružanja i municije zaključena 2003. i 2004. godine.
Odgovarajući na pitanja Odbrane, svjedok Smajić je rekao da je Mario Šego bio stručni savjetnik za rješavanje viškova naoružanja i da je bio nosilac tih poslova.
Branioca Kadriju Kolića interesovala je procedura odobravanja akata, odnosno ugovora i aneksa u Ministarstvu. Svjedok je potvrdio da se nacrti šalju na paraf pomoćniku ministra, a potom jednom pa drugom zamjeniku. Prema njegovim riječima, ukoliko neko ima neku primjedbu, pravila bi se zabilješka ili bi se usmeno dao komentar.
“Ako stavi paraf, onda je saglasan”, kazao je Smajić.
Na pitanje sudije Branka Perića da li ministar može potpisati akt iako neko nije stavio paraf, svjedok je rekao da ne može odgovoriti ni sa “da” ni sa “ne”. Dodao je da parafi impliciraju da je određeni službenik saglasan u dijelu koji je u njegovoj nadležnosti.
Smajić je na pitanja optuženog Cikotića rekao da se ne sjeća da je vidio akt u kojem je zamjenik ministra izrazio neslaganje sa nekim pitanjem.
Sudiju Džemilu Begović interesovalo je da li se u aneksu našlo naoružanje koje nije moglo biti predmet prodaje, ali svjedok nije znao odgovor na to pitanje.
Suđenje je odgođeno na neodređeno vrijeme, do imenovanja novog člana umjesto sudije Begović, koja odlazi u penziju.
