Atif Dudaković i ostali: Stričev nestanak

Duško Stupar, bivši pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), ispričao je da je 14. septembra 1995. godine došlo do granatiranja Petrovca, a da je “narod krenuo u izbjeglištvo”. Naglasio je da selo Vođenica tada nije bilo granatirano.

Njegov otac i supruga, kako je pojasnio, također su krenuli iz Vođenice, ali tamo je ostao nepokretni i gluhonijemi stric Rade Stupar, koji je tada imao 81 godinu.

“Ništa nisam našao od njega”, kazao je svjedok i dodao da su se čule priče da je ubijen.

On je naveo da tada lično nije bio u selu, već na ratištu, kao i da mu u tom trenutku nije bilo poznato da su u selu osim strica ostali i neki drugi mještani.

U unakrsnom ispitivanju Stupar je negirao da je od nekih institucija dobio informaciju da je pronađeno tijelo njegovog strica, te rekao da mu nije poznato da su srodnicima nuđeni stričevi posmrtni ostaci.

Svjedok je negirao i da je nakon povratka u Vođenicu nakon rata preorao njivu u potrazi za kostima svoga strica.

Po povratku u selo, kako je kazao, zatekao je svoju kuću devastiranu, a neke kuće su bile i zapaljene.

Pored Dudakovića, za zločine protiv čovječnosti počinjene na području općina Bosanski Petrovac, Ključ, Bosanska Krupa i Sanski Most te okolnih sela, za ubistva više od 300 osoba, progone i uništenje vjerskih objekata, terete se bivši pripadnici Petog korpusa Ekrem Dedić, Sanel Šabić, Ibrahim Šiljedić, Safet Salihagić, Adis Zjakić, Hasan Ružnić, Redžep Zlojić, Samir Solaković, Fatmir Muratović, Muharem Alešević, Husein Balagić, Edin Domazet, Ejub Konježić, Ibrahim Nadarević i Said Mujić.

Dudakovića optužnica tereti i za zločine počinjene nad žrtvama bošnjačke nacionalnosti, pripadnicima i pristalicama Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (NO APZB), za vrijeme sukoba u Cazinskoj krajini, na području općina Bihać i Cazin.

Na ovom ročištu trebao je biti saslušan još jedan svjedok Tužilaštva, ali on danas nije pristupio.

Suđenje će se nastaviti 26. augusta.