Sudnica Okružnog suda u Trebinju. Foto: BIRN BiH
On nije mogao da potvrdi koliko je dana tu proveo, a naveo je da je njegov zadatak bio da dovozi hranu ljudima koji su bili pritvoreni.
Rekao je da ne zna ko je bio upravnik, ali da zna da je “Samački hotel” tad bio pod nadzorom Policijske stanice Gacko.
Na pitanje advokata Branka Karadeglića da li je ikada dobio nalog da bude upravnik “Samačkog hotela”, svjedok je odgovorio da nije nikada.
Optuženog Predraga Lažetića, kazao je Ćorić, nije poznavao prije rata i ustvrdio je da ga nije viđao u “Samačkom hotelu”.
“Prvi put sam ga vidio 2012. godine, slučajno, na kapiji termoelektrane”, rekao je svjedok.
Prema Ćoriću, niko od zatvorenika na njega nije imao primjedbu i sa nekim od Bošnjaka koji su bili pritvoreni se i danas sastaje.
Na tvrdnju tužiteljke Okružnog javnog tužilaštva (OJT) u Trebinju Bojane Marković da je od 3. juna bio upravnik logora u “Samačkom hotelu”, svjedok Ćorić je kazao da nije nikada.
Optužnica tereti Predraga Lažetića da je u junu 1992. godine u prostorijama “Samačkog hotela” Termoelektrane “Gacko” fizički zlostavljao lica bošnjačke nacionalnosti.
Pred Sudom je svjedočio i brat optuženog Zvonko Lažetić. On je rekao da je u junu 1992. godine sa bratom Predragom bio u minobacačkoj jedinici i da je bio angažovan do februara 1993. godine, kada mu je poginuo brat Branimir, koji je bio u “Bijelim orlovima”.
“Oni su imali druge uniforme, one šatirane, maskirne. Dužio je puškomitraljez. Mi smo imali staru vojničku uniformu, u njoj smo mobilisani”, rekao je svjedok i dodao da se on i brat nisu razdvajali, da niko nije mogao napuštati jedinicu, te da je u jedinici bila stroga disciplina.
On je u svom svjedočenju potvrdio ranije iskaze svjedoka Odbrane koji su kazali kako su Branimir i Predrag mnogo ličili.
“Bili su identični, ko blizanci, bilo ih je teško razlikovati. Branimir je nosio malo dužu kosu”, rekao je svjedok.
On je naveo da nikada za vrijeme rata nije dolazio u “Samački hotel”, kao ni njegov brat Predrag.
Tužiteljka Bojana Marković kazala je kako prigovara Lažetićevom iskazu budući da je rođeni brat optuženog.
Svjedok Sabit Kalabušić naveo je da je bio zatvoren u “Samačkom hotelu” do 30. juna 1992. godine.
“Prvog juna sam lišen slobode. Odvode nas u MUP (Ministarstvo unutrašnjih poslova), traže lične karte, idemo u Avtovac. Tu nas se skupilo oko 130, tu smo bili tri-četiri noći, došla je aktivna policija i vode nas u ‘Samački hotel’”, ispričao je Kalabušić.
On je rekao da je poznavao Zvonka Lažetića, a da mu je braću poznavao samo iz viđenja.
Na pitanje Odbrane da li je u “Samačkom hotelu” viđao Predraga Lažetića, svjedok je naveo da ne može potvrditi da je optuženi bio u hotelu.
“Jedan me je udarao, a tada je Zvonkov brat rekao ‘ko ga dohvati imat će posla sa mnom…’ Taj je bio u ‘Bijelim orlovima’”, kazao je svjedok.
On je naveo da ne zna pod čijim je nadzorom bio “Samački hotel”, ali je posvjedočio kako je “Ćorić rekao da su ga postavili za upravnika”.
“On nije dirao nikoga, sa svima je bio fin”, kazao je svjedok.
Na pitanje da li zna ko je još osim “Bijelih orlova” imao maskirne uniforme, svjedok je rekao da ih je nosila vojska i da je bilo svakakvih uniformi.
Nastavak suđenja u ovom predmetu odlaže se na neodređeno vrijeme, jer Odbrana za sada nema više svjedoka, a sa svjedocima Tužilaštva u inostranstvu još nije uspostavljen termin za svjedočenje putem videolinka.
