U petak, 26. juna, posjetom mjestu bivše masovne grobnice na lokalitetu Kasapnice, manifestacijom “Da se ne zaboravi”, Udruženje logoraša Sanski Most obilježit će ubistvo 19 Bošnjaka starosti od 18 do 65 godina.
Prema riječima predsjednika Udruženja logoraša Sanski Most Sadmira Alibegovića, 26. juna 1992. godine komšije srpske nacionalnosti odvele su 20 Bošnjaka iz zaseoka Kenjari/Zukići – Kljevci u mjesto Kasapnice, gdje su zatvoreni u napuštenu katoličku kuću. U kuću su ubačene bombe te su civili zapaljeni.
“Kada su počeli da bježe iz tog požara, kroz prozor, pucali su i tako su ubili sve osim jednog. Jedan je uspio da pobjegne i da se spasi (…) Mi ćemo tradicionalno, kao i svake godine, otići na lice mjesta događaja, položiti cvijeće. Radimo to da se ne zaboravi, jer to je jedan od zločina koji je istraživan u Tužilaštvu BiH, ali, nažalost, još nismo doživjeli epilog podizanja optužnice”, naveo je Alibegović.
Prema njegovim riječima, ovo je jedan od najsvirepijih zločina na području Sanskog Mosta. Poslije rata pronađeni su posmrtni ostaci, a analizon DNK utvrđen je identitet.
Prema Detektorovoj Bazi sudski utvrđenih činjenica, u zaseoku Kenjari je 27. juna, ili približno tog datuma, uhapšeno 20 muškaraca bošnjačke nacionalnosti, koji su ispitani i odvedeni u jednu kuću u zaseoku Blaževići, u koju su vojnici ubacili eksploziv, a potom otvorili vatru iz pušaka na one koji su pokušali pobjeći. Tijela mrtvih su vraćena u kuću, koja je zapaljena. Konstatovano je da je ubijeno 18 muškaraca.
Spomen-obilježje ubijenim mladićima na lokalitetu Bravsko, Bosanski Petrovac. Foto: Udruženje logoraša Sanski Most
Dva dana kasnije, u nedjelju, 28. juna, u naselju Bravsko, kod zgrade bivše Pošte, bit će upriličena posjeta mjestu zločina na kojem su 1992. godine ubijena tri mladića. Godišnjica ubistva trojice mladića obilježit će se na dostojanstven način, polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe.
Mladići Emsud Smajlović, Mustafa Cikota i Sadko Burnić su nakon okupacije Sanskog Mosta pokušali da se domognu, za njih, slobodne teritorije Bihaća i da se priključe Armiji BiH. Na tom putu su, kako je kazao Alibegović, vjerovatno u planini Grmeč, izgubili orijentaciju i izašli su u naselje Bravsko, zaselak Jasenovac.
“Tu su ih mještani zarobili, doveli su ih u naselje. Tu su ih zlostavljali, tukli. U toku tuče i premlaćivanja jedan je preminuo. Onda su dvojici naredili da ga utovare u taktorsku prikolicu. Odveli su ih do lokacije zvane Derviševa jama, i tu su ubili i drugu dvojicu. Tijela sve trojice su bacili u jamu”, pojasnio je Alibegović.
Prema podacima Udruženja, Derviševa jama je bila duboka 15 metara, a tijela mladića su ekshumirana 27. maja 2002. godine i ukopana u mjesnom mezarju u Husinovcima.
Kako su naveli iz Udruženja, ovaj zločin je procesuiran u Kantonalnom sudu u Bihaću. Slavko Stričević je osuđen na deset godina zatvora, Milutin Babić se u toku suđenja razbolio i preminuo je prije izricanja presuda. Optužnica je bila podignuta i protiv Obrada Ožegovića, koji je nedostupan pravosudnim organima te postupak nije okončan.
Prema informacijama Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona, povučena je naredba za raspisivanje međunarodne potjernice za osumnjičenog Ožegovića, jer je preminuo 2. juna 2023. u Nišu, Republika Srbija.
Na obje lokacije gdje su se desila ubistva postavljena su spomen-obilježja.
