Ovaj sud odbio je zahtjev Zijada Srabovića za donošenje privremene mjere za utvrđenje kršenja prava, te da ukine drugostepenu presudu i da naloži vraćanje predmeta Sudu BiH da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa pravom na pravično suđenje.
Srabović je 19. augusta 2025. stupio na izdržavanje kazne zatvora. Njega je Sud BiH osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest godina za zločine protiv civilnog stanovništva 1992. na području Lukavca.
Kako se navodi u odluci Ustavnog suda, apelant negira da je počinio krivična djela, navodeći da nije imao efektivnu vojnu kontrolu u inkriminisanom periodu, a koja je neophodna za komandnu odgovornost. Ukazao je Srabović i na prekoračenje optužbe te smatra u da je postupak pred prvostepenim sudom nerazumno trajao zbog čega mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
“Ustavni sud smatra da se razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere (…) ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je u konkretnom predmetu donošenje privremene mjere neophodno radi sprečavanja neotklonjivih štetnih posljedica odnosno da je u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka”, stoji u odluci.
U presudi Suda BiH se navodi da je Srabović bio pomoćnik komandanta za bezbjednost Štaba Teritorijalne odbrane u Lukavcu, a proglašen je krivim zbog nečinjenja, odnosno propusta da poduzme mjere koje bi spriječile ili sankcionisale podređene po počinjenju krivičnih djela prema zatočenim civilima.
Ustavni sud je odbio i apelaciju Dragana Despota koju je podnio protiv presude kojom je osuđen na 18 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti u Velagićima kod Ključa. Despot je podnio zahtjev za privremenu mjeru i “da se stavi van snage crvena potjernica za izdržavanje kazne zatvora“. Despot se nije pojavio na izricanju presude, a Sud mu je tada odredio pritvor, te raspisao potjernice budući da nije pronađen na adresi stanovanja.
“Ustavni sud zapaža da iz stanja u spisu proizlazi da apelant nije bio prisutan na sjednici Apelacionog vijeća Suda BiH prilikom objavljivanja drugostepene presude (…) apelant nije dostavio bilo kakav dokaz da je protiv njega raspisana potjernica, niti je, izuzev navedenog traženja, obrazložio podneseni zahtjev za donošenje privremene mjere. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere nije osnovan”, navodi se u odluci.
Proglašen je krivim što je učestvovao u ubistvu najmanje 74 civila u Velagićima kod Ključa 1. juna 1992. koji su bili zatvoreni u staroj školi, te u večernjim satima pozvani da izađu i poredani su uz zid, nakon čega su srpski vojnici, među kojima je bio i Despot, stali u polukrug i otvorili vatru. Tijela su prevezena u masovnu grobnicu “Lanište dva”, koja je ekshumirana 1996. godine.
Apelaciju protiv presuda Suda BiH je podnio i Miroslav Marković, osuđen na 13 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti na području Zvornika. Marković je tražio i da Ustavni sud po hitnom postupku donese privremenu mjeru kojom će ukinuti izdržavanja kazne zatvora koja se provodi u Državnom zatvoru u Vojkovićima.
Ustavni sud je ukazao da apelant nije ni naveo, niti dokazao da je tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora od nadležnog organa, iako se to pokazuje kao neophodan preduvjet za razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere.
Marković je u proglašen krivim da u svojstvu pripadnika Lokanjske čete Vojske Republike Srpske za učešće u ubistvima najmanje 67 bošnjačkih civila, koji su iz Teočaka krenuli prema području Sapne u julu 1992.
Sve odluke Ustavnog suda u konačne i obavezujuće.
