Vahida Tvico priča da je radila na pijaci Markale kako bi preživjela u ratu. Prisjetila se da je zapalila cigaretu i krenula kući kada je eksplodirala granata.
“Sjećam se kako sam ja bježala… Tijela… svukuda je to bilo”, prisjeća se Tvico.
Ovaj dan Tvico ne može zaboraviti, kako kaže, do kraja života, a svake godine sve joj teže pada dolazak na Markale.
Hasan Banda je 5. februara 1994. godine došao na pijacu kako bi kupio djeci hranu.
“Granata je pet metara pala od mene, pokosila me po nogama, po glavi, svugdje. Sjećanja su teška poslije toga”, kaže Banda i dodaje da je bio teško ranjen.
Njegova tetka i nekoliko rođaka također su ranjeni u eksploziji. Svaki dolazak na pijacu Markale, Bandi je težak, prisjeti se događaja.
Stradanje civila na Markalama, kako je rekla Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, jeste otvorena rana, koja boli posebno na današnji dan. Pijaca Markale, prema njenim riječima, nije bila samo mjesto za kupovinu osnovnih životnih namirnica.
“Ubijeno je 48 naših sugrađana koji su išli tražiti bilo šta da bi preživjeli taj dan u opkoljenom Sarajevu. Građani Sarajeva su išli na pijacu Markale da bi nešto kupili, oni koji su bili sretnici pa su imali nešto novca, išli su oni koji su imali nešto kući da bi zamijenili za nešto za šta im treba, išli su da nešto saznaju o svojoj familiji, prijateljima, jer je Sarajevo bilo i u medijskoj blokadi”, pojašnjava Karović.
Navodi da 32 godine poslije živimo u vremenu kada pravda nije dostigla počinioce ratnih zločina, te da postoje presude Haškog tribunala po komandnoj odgovornosti.
“Mi nemamo pojedinačne odgovornosti za one koji su ispalili granatu pa je ubila 68 naših sugrađana, nemamo imena optuženih koji su počinili brojne masakre u gradu Sarajevu, oni koji su snajperski djelovali po gradu Sarajevu, gdje su civili ciljani i ubijani kao golubovi”, kaže Karović.
Dodaje kako nastavljaju svoju borbu da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podigne optužnice jer postoji “A” lista predmeta koja je dostavljena iz Haškog tribunala.
“Tužilaštvo se ne treba oglušiti na ta imena, na te dokaze, na sve”, kaže ona.
Haški tribunal je na doživotni zatvor osudio nekadašnjeg komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) Stanislava Galića, između ostalog i zbog ubistava 68 građana Sarajeva i ranjavanje njih oko 140 na pijaci Markale. Tribunal je zaključio da je minobacačka granata ispaljena s položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a na Mrkovićima.
Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, i Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba VRS-a, osuđeni su na doživotni zatvor, između ostalog i za terorisanje i granatiranje građana Sarajeva, dok je bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Dragomir Milošević osuđen na 29 godina zatvora.
Prema Detektorovoj Bazi sudski utvrđenih činjenica, u Haagu je zaključeno da su civili u Sarajevu granatirani bilo putem hotimičnog gađanja, bilo putem neselektivnih i nesrazmjernih napada, te da nijedan dio grada nije bio siguran od granata.
