Deset kantonalnih tužilaštava u Federaciji i šest okružnih u Republici Srpskoj tokom godine podiglo je ukupno tek sedam optužnica u predmetima ratnih zločina, pravdajući to činjenicom da je 30 godina nakon rata teško doći do svjedoka i dokaza.
Miodrag Stojanović, advokat iz Bijeljine koji dugo godina zastupa optužene u predmetima ratnih zločina, kaže kako trenutno nema nijedan predmet na nižim sudovima, kako branioci kolokvijalno nazivaju okružne i kantonalne sudove.
“U Bijeljini ima još nekoliko predmeta koji su u fazi istrage za ratni zločin, ali, prema informacijama koje sam dobio od postupajućeg tužioca, sve su to, da tako kažem, ‘mrtvi’ predmeti. Ili nema optuženog ili nema osumnjičenog ili nema bitnih svjedoka, zbog čega ne mogu da podignu optužnicu”, kaže Stojanović.
U jednom od devet predmeta koji su im proslijeđeni iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine donesena je naredba o nesprovođenju istrage jer civilna žrtva nije stradala usljed ratnog zločina, navodi se u odgovoru Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini.
“Objektivni problemi u rješavanju predmeta ratnih zločina ogledaju se u činjenici da su svjedoci često nedostupni organima krivičnog gonjenja, što značajno otežava prikupljanje relevantnih dokaza i efikasno vođenje krivičnog postupka”, objašnjavaju iz bijeljinskog tužilaštva, koje ove godine nema niti jednu optužnicu za ratne zločine u ovom gradu, gdje su 1992. godine počinjena silovanja, ubistva i druga krivična djela.
Stojanović problem vidi u činjenici da Tužilaštvo BiH vrlo restiktivno pristupa tumačenju Strategije za procesuiranje ratnih zločina da manje bitne predmete, prema poziciji počinioca i posljedicama djela, ustupa kantonalnom i okružnim tužilaštvima, ali nakon dužeg čekanja.
“Sve smo dalje od pravde i mogućnosti optuženja. Biologija radi svoje”, kaže ovaj advokat.
Posebni odjel za ratne zločine Državnog tužilaštva u 2025. godini ustupio je šest predmeta tužilaštvima na nižim nivoima, s konkretnim krivičnim djelom i počiniocem. Tri su predmeta ustupljena Srbiji, a dva Hrvatskoj.
Više od 40 predmeta koje su proslijedili jeste protiv nepoznatog počinioca. O kojim je predmetima riječ nisu željeli komentarisati.
Stotine predmeta ratnih zločina nalaze se otvorenim u Tužilaštvu BiH u fazi istrage, ali se godinama ne dešava ništa jer nema dovoljno podataka, smatra Goran Šimić, profesor krivičnog i međunarodnog prava te stručnjak za tranzicijsku pravdu.
“Tužilaštvo nema rok određen u kojem bi trebalo da završi neki predmet, taj predmet se definira u razumnom roku. Ali koji je to razuman rok u predmetima ratnih zločina, može biti i deset godina? Vjerovatno lagano možemo zaključiti kako se ta priča o ratnim zločinima privodi kraju. To je logičan zaključak”, smatra Šimić.
Milanko Kajganić, glavni tužilac, i Boris Grubešić, portparol Tužilaštva BiH, koje je i ove godine desetine predmeta s nepoznatim počiniocima dostavilo tužilaštvima na nižim nivoima. Foto: Detektor
Tužilaštvo u Trebinju jedno je od sedam koja se ove godine mogu pohvaliti jednom podignutnom optužnicom za zločine počinjene 1992. nad civilima. Također imaju i jedan predmet u kome je raspisana potjernica za osumnjičenim Vitomirom Radulovićem.
“On se nalazi u Srbiji. Preko 20 zamolnica je upućeno MUP-u, Tužilaštvu i BIA-i u Srbiji, ali ga nisu saslušali”, kaže Bojana Marković, tužiteljica za ratne zločine.
Okružni sud u Trebinju donio je ove godine prvostepenu presudu kojom je Ilija Elez osuđen na osam godina zatvora zbog ratnog zločina 1992. na području Foče, dok je Vrhovni sud Republike Srpske u novembru ove godine potvrdio presudu kojom je Predrag Lažetić osuđen na dvije godine i šest mjeseci zatvora zbog ratnog zločina počinjenog u ljeto 1992. protiv civilnog stanovništva na području Gacka.
Protok vremena, smrt svjedoka, nepostojanje materijalne dokumentacije – sve to čini predmete ratnih zločina najtežim za dokazivanje, kaže Sulejman Selimović, tužilac u Srednjobosanskom kantonu.
Kada u spisu nema nijednog dokaza koji povezuje počinioce krivičnim djelom, jedino logično rješenje jeste donijeti naredbu o obustavi istrage, smatra on.
“Poslije rata određena lica namjerno su podnosila prijave kojim su istragu usmjeravale u jednom pogrešnom pravcu. Onda se predmet vrtio godinama u nekom pravcu koji je rezultirao time da je utvrđeno da taj događaj nije bio na taj način kako su to prijavitelji opisali, a bili su itekako involvirani u slučaj, pa sada nemate nikoga da procesuirate za lažno prijavljivanje”, kaže Selimović.
Tužilaštvo u kom postupa ove je godine podiglo jednu optužnicu za ubistvo jedne osobe na području Travnika protiv pripadnika Armije BiH, koja je potvrđena i suđenje je u toku, ali Selimović ne želi otkriti više detalja o optužnici iako su, u pravilu, suđenja za ratne zločine javna.
Državno tužilaštvo im je dostavilo deset predmeta u kojima su nepoznati počinioci, te samo jedan predmet u kojem je poznat počinilac.
Po jednu optužnicu podigla su i okružna javna tužilaštva u Doboju i Banjoj Luci i Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Optužnicu protiv Mrkonjić Edija Šime (ranije Mrkonjić Edin) Tužilaštvo u Doboju je podiglo zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Derventi.
Krajem septembra banjalučko tužilaštvo je podiglo optužnicu za ratni zločin silovanja i suđenje je u toku pred Okružnim sudom u ovom gradu.
“Zbog osjetljivosti predmetnog događaja, više informacija vam ne možemo saopštiti. U jednom predmetu donesena je tužilačka odluka naredba o nesprovođenju istrage”, kažu u odgovoru za Detektor pojašnjavajući da je ustanovljeno da nije riječ o ratnom zločinu.
Sudnica Okružnog suda u Trebinju. Foto: Detektor
Težina ovog posla ogleda se i u tome što se istrage sprovode sa određene vremenske distance od 25 godina, pa i više. Istovremeno, potrebno je uložiti mnogo truda u prikupljanju dokaza koji se odnose na saslušanje svjedoka koji su raseljeni, očevici događaja umiru ili neće da govore o događaju, pa i to u znatnoj mjeri usporava istragu, pojašnjavaju.
Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona je krajem oktobra podiglo optužnicu protiv Damira Lovrića i Marina Škutora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u augustu 1993. godine, koju je potvrdio Kantonalni sud u Mostaru.
“U dva predmeta istraga je u završnoj fazi i vrlo izvjesno je da će doći do podizanja optužnice u ovoj godini. U ovoj godini Tužiteljstvo BiH je dostavilo na nadležno postupanje Županijskom tužiteljstvu tri predmeta gdje su poznati i pet predmeta gdje nisu poznati počinioci”, navodi se u odgovoru.
Jednu optužnicu za ratne zločine protiv civilnog stanovništva podiglo je Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona (USK), protiv šest osoba.
“Ukupan broj naredbi o neprovođenju istrage u predmetima ratnih zločina je 14. U svih 14 predmeta je neodredivo krivično djelo i počinilac”, navodi se u odgovoru Tužilaštva USK-a.
Kantonalni sud u Sarajevu potvrdio je optužnicu protiv Milanka Rajića zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva u Ilijašu 1992. godine. Iz sarajevskog Kantonalnog tužilaštva je saopšteno da se Rajić tereti da je tokom 1992. godine na području općine Ilijaš nečovječno postupao prema civilnom stanovništvu.
Prema saopštenju, Rajić je u augustu 1992. godine iz svog stana u Ilijašu ispalio više hitaca prema stanu u kojem je živio B.K., nakon čega je, naoružan puškom, došao ispred zgrade u kojoj je oštećeni živio s porodicom.
Sud Bosne i Hercegovine je, na prijedlog Državnog tužilaštva, donio odluku da se predmet protiv Edina Vranja, koji se tereti za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, prenese Tužilaštvu Bosansko-podrinjskog kantona (BPK) na postupanje, nedavno je pisao Detektor.
Objektivni problemi u rješavanju predmeta za ovo tužilaštvo su protok vremena, nepoznat počinilac, skoro pa iscrpljeni postojeći dokazi, a nedovoljni za rješavanje predmeta, veliki broj umrlih lica – svjedoka očevidaca i svjedoka-oštećenih.
“U Tužilaštvu se u radu trenutno nalaze 22 predmeta ratnog zločina. U svim predmetima nije poznat počinilac, te su odlukom Suda BiH ustupljeni na nadležno postupanje. Niti u jednom predmetu ratnog zločina nije donesena naredba o nesprovođenju istrage”, navode iz Tužilaštva BPK-a.
Promjena Zakona o krivičnom postupku 2003. godine usporila je rad na predmetima ratnih zločina, smatra Selimović.
“Sve one izjave koje su tokom rata uzimali policijski organi i organi državne bezbjednosti nisu više u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku BiH koji je donesen 2003. godine i ne možemo ih koristiti, a, nažalost, ti svjedoci su ili prirodno preminuli ili su oboljeli pa ih je pamćenje izdalo. Prava rijetkost je izvući optužnicu, bilo kakvu”, ističe Selimović.
Iz Tužilaštva Posavskog kantona su najavili podizanje jedne optužnice do kraja godine. Tužilaštvo BiH im je u ovoj godini dostavilo 18 predmeta ratnih zločina, gdje su u 12 predmeta donijeli naredbu o obustavi istrage.
“Objektivni problem u rješavanju predmeta ratnih zločina je sporost u postupanju po zamolnicama za međunarodnu pravnu pomoć”, ističu iz ovog tužilaštva.
Tužilaštvo Tuzlanskog kantona (TK) je u devet predmeta donijelo naredbu o nesprovođenju istrage.
“U svim predmetima je naredba da se neće provoditi istraga donesena jer je provjerama utvrđeno da iz prijave i pratećih spisa je očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo ratnog zločina, obzirom na to da su sve osobe stradale u vojnim akcijama”, navode iz Tužilaštva TK-a.
Kao objektivne probleme u rješavanju predmeta ratnih zločina ističu nedostupnost osumnjičenih, ali i protok vremena, što utiče na svjedoke u ovim predmetima. Tužilaštvo BiH im je dostavilo pet predmeta – dva s poznatim počiniocima u kojima je obuhvaćeno ukupno 30 lica, te tri predmeta s nepoznatim počiniocima.
Tužilaštva u Orašju, Livnu, Širokom Brijegu, Zenici, Istočnom Sarajevu, Tuzli i Prijedoru također nisu imala podignutih optužnica za ratne zločine.
Šimić smatra da će Tužilaštvo BiH, poput tužilaštva u Hrvatskoj, morati odustati od velikog broja predmeta obustavom istrage.
“Morat ćemo te predmete završavati uz opravdavno negodovanje javnosti i žrtava posebno, ali je realnost krivičnog postupka da se protiv nepoznate osobe ne može podići optužnica i voditi sudski postupak. Čemu onda se predmet vodi kao otvoren?”, pita se Šimić.