Jedan od autora knjige “Dogovorena pravda: Sporazumi o priznanju ratnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije” i član tima CNA Nedžad Novalić za Detektor kaže da je knjiga nastajala četiri godine, tokom kojih su prikupljali podatke od 21 suda iz BiH, Srbije, Hrvatske, te Haškog tribunala, ali i niza intervjua.
“Najvredniji dio knjige nisu samo podaci do kojih smo mi došli i teorijski dio kako je došlo do uvođenja sporazuma o priznanju krivice u sudsku praksu, već su upravo intervjui i ljudi s kojima smo razgovarali, koji dolaze iz polja tranzicione pravde, ali i iz udruženja žrtava i lokalnih zajdnica koje organizuju komemoracije, ljudi koji su učestvovali kao svjedoci na različitim suđenjima”, kaže on.
Novalić dodaje da su razgovarali pokušavajući provjeriti šta njima znače suđenja, sporazumi o priznanju krivice, kako ih vide, šta im je sporno, a šta pozitivno u tome. Upravo zabilježeni momenat tog razmišljanja unutar ove zajednice, prema Novaliću, jeste posebno važan jer on ostaje kao nešto trajno.
Publikacija se sastoji iz analitičko-teorijske cjeline i arhivske baze sporazuma o priznanju krivice. Prvi dio publikacije obuhvata historijski, pravni, etički i društveni kontekst nastanka i primjene instituta priznanja krivice za ratne zločine, dok drugi nudi pregled sporazuma o priznanju zaključenih pred međunarodnim i domaćim sudovima u predmetima ratnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije.
Novalić pojašnjava da fokus na sporazume o priznanju krivice dolazi iz dva razloga – jer su se kroz rad CNA suočili sa činjenicom da mnogo porodica i žrtava, bez obzira na sudske presude, odgovorne za svoju patnju vide kao nekažnjene.
“Na neki način sudska pravda nije donijela tu zadovoljštinu tim porodicama žrtava, iako je ona neophodno važna i temelj u mnogim procesima suočavanja s prošlošću, ali izostaje kod mnogih osjećaj zadovoljštine da su na neki način dobili smiraj, unutrašnji osjećaj da je pravda zadovoljena”, kaže on.
Dodaje da u nizu sudskih procesa sporazumi o priznanju nisu dosad bili stavljeni u fokus.
“Vidjeli smo da postoji ogroman potencijal da se ta priznanja iskoriste upravo u smislu nekog alata za borbu protiv negiranja sudski utvrđenih činjenica, jer ako ipak imamo 105 osoba koje su priznale ratni zločin, sklopile sporazum. Mislim da to na neki način može biti korišteno da se bori protiv negiranja ili relativiziranja nečije patnje, sudski utvrđenih činjenica, ustaljenih manipulacija da su sudovi protiv nas – naše etničke grupe, države ili slično”, kaže Novalić.
Knjigu su uredili članovi tima CNA – Novalić i Davorka Turk, dok tekstove u knjizi potpisuju Turk, Novalić i Nenad Vukosavljević. Arhivu sporazuma o priznanju ratnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije priredio je Edin Ramulić.
Novalić kaže da bi CNA voljela raditi promocije knjige i nastojati da ona dođe do što šireg kruga ljudi, a posebno porodica žrtava s kojima bi voljeli razgovarati o toj knjizi.
Knjiga je dostupna u štampanom i digitalnom izdanju.
