Mirovni aktivisti Centra za nenasilnu akciju Beograd-Sarajevo (CNA) i Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR) iz Hrvatske i Srbije zajedno su obilježili bivše zatočeničke objekte i mjesta ubistava na području Šljivovice, Stajićeva i Begejaca u Srbiji, Dvorca Kerestinec i Dvora na Uni u Hrvatskoj te Alipašinog Polja u Sarajevu.
Kako se navodi u saopćenju CNA, mnoga mjesta stradanja do sada nisu obilježena na primjeren i trajan način, a preživjelima i porodicama stradalih se onemogućava ili otežava pristup ovakvim mjestima.
“Iako je ovo simbolično obilježavanje, ono je i poziv, posebno lokalnim vlastima, da žrtvama omoguće primjereno sjećanje, a svojoj zajednici pošalju poruku o tome šta se dešavalo u njihovoj blizini”, dodaje se u saopćenju.
U BiH je obilježeno više objekata u sarajevskom naselju Alipašino Polje u ulici Trg ZAVNOBiH-a, gdje je od sredine aprila 1992. uspostavljeno više mjesta zatočenja za srpske civile. Nekadašnji kafić “Borsalino”, prostorije mjesne zajednice, prostorije mesnice i drugi privredni i stambeni objekti korišteni su za nezakonito zatočenje civila. Zatočenici su, kako je saopćeno iz CNA, premlaćivani i zlostavljani, žene silovane, dok je više osoba ubijeno, od kojih neki do danas nisu pronađeni.
“Ono što je zajedničko u svim ovim mjestima i državama jeste da su lokacije gdje su stradali oni drugi predmet negiranja i ignoriranja te da u velikoj većini slučajeva još uvijek nemaju dostojan memorijal koji će podsjećati i opominjati na zlo koje se tu dogodilo”, izjavila je Tamara Zrnović iz Centra za nenasilnu akciju Sarajevo/Beograd.Zrnović je dodala da ovom akcijom ukazuju da Hrvatska, Srbija i BiH još uvijek imaju prostora za pošten odnos prema prošlosti te da zajednički mogu uraditi korake, svako na svom području, koji bi bili iskorak ka miru i pomirenju.
U Hrvatskoj je obilježen objekat Osnovne škole u Dvoru, gdje je u augustu 1995. godine ubijeno devet civila, štićenika Psihijatrijske bolnice i Doma za starije Petrinja. Odgovornost za ovaj zločin do danas nije utvrđena. Drugi obilježeni objekat je Dvorac Kerestinec, koji je od decembra 1991. do maja 1992. godine služio kao mjesto zatočenja za osobe srpske i hrvatske nacionalnosti koji su u objekt dovedeni ponajviše nakon zatvaranja zatočeničkog objekta u Gajevoj ulici u Zagrebu. U Dvorcu Kerestinec zatočenici su svakodnevno bili podvrgnuti maltretiranju i mučenju, uključujući i seksualno zlostavljanje.
Dvorac Kerestinec, u okolini Zagreba, Hrvatska. Foto: Centar za nenasilnu akciju
“Kao Inicijativa mladih Hrvatske, mislimo da je obilježavanje mjesta stradanja od izuzetne važnosti kada govorimo o razgradnji dominantnih političkih narativa koji su sve više prisutni u javnom diskursu u Hrvatskoj. Takvi narativi šire netrpeljivost, netoleranciju, pa čak i mržnju prema pripadnicima drugih manjinskih skupina, što može dovesti i do retraumatizacije žrtava koje su preživjele ratove. Obilježavanje također vidim i kao vrlo važno u razbijanju dominantnog diskursa viktimizacije Hrvatske, kao isključivo žrtve u ratovima 1990-ih godina”, kazala je Iris Knežević iz YIHR-a Hrvatska.
Dodala je da ovakvo obilježavanje dovodi do toga da Hrvatska napokon priznaje zločine koji su počinjeni nad civilima drugih nacionalnosti.
U Srbiji su obilježeni objekti napuštenih baraka nekadašnjeg građevinskog preduzeća “Planum” u selu Šljivovica nadomak Užica koji su od augusta 1995. do aprila 1996. godine lužili kao mjesto zatočenja za osobe bošnjačke nacionalnosti koje su u ove zatočeničke objekte prisilno dovedene ponajviše nakon pada enklava Srebrenice i Žepe.
Objekat Lovačkog doma u mjestu Begejci u Srbiji je od 1. oktobra 1991. služio kao mjesto zatočenja za osobe hrvatske i srpske nacionalnosti iz Osijeka, Vukovara, Vinkovaca i okolnih mjesta. Većina u Lovačkom domu je zatočena od kojih je većina u objektima Lovačkog doma u Begejcima bila zatočena nakon pada Vukovara. Treća loakcija u Srbiji je poljoprivredno gazdinstvo Stajićevo, koji je od 18. novembra do 22. decembra 1991. godine služio kao mjesto zatočenja za osobe hrvatske nacionalnosti, a koje su u ovaj zatočenički objekt prisilno dovedeni nakon pada Vukovara.
Poljoprivredno gazdinstvo Stajićevo, Srbija. Foto: Centar za nenasilnu akciju
“Većina meštana Vojvodine ne zna da u Vojvodini postoji mnogo takozvanih, kako su ih zvali devedesetih, sabirnih centara, a mi možemo slobodno da kažemo logora. Zapravo mi moramo da pričamo o ovome i mi moramo da budemo učeni o ovome i zaista nije normalno da se sve ovo dešavalo pred našim nosem, našim komšijama, ne samo nacionalnim komšijama, preko granice, nego doslovno, kuća pored, komšijama. Ovde smo došli danas da obeležimo mesto stradanja, nezvanično, kao našu aktivističku komemorativnu akciju, ali zaista se nadam da će vlast, da će ovaj režim, ili neki naredni, zapravo prihvatiti da zaista zvanično obeležimo ta mesta.“ izjavila je Dalia Koler, koordinatorka programa tranzicione pravde YIHR Srbija.
Centar za nenasilnu akciju je od 2015. obilježio više od 150 lokacija.
