Satki Poričanin su tog dana na Drveniji ubijeni otac Ibro i brat Sead Plakalo. Kaže da 28. novembar proživljava svaki dan. Na obilježavanju se prisjetila da su njih dvojica tog dana bili na Drveniji kako bi obezbijedili drva za ogrjev.
“Za nas porodice je svakodnevno sjećanje, a ovaj dan je poseban. Teško je, proživite sve te momente, taj osjećaj nevjerovatne tuge”, kazala je Poričanin.
Hamidi Dacić ubijen je brat Zekrija Dacić.
“Obilježavanje je bolno, za porodice jako teško. To ne mogu nikako opisati”, kaže kroz suze Dacić.
Prije 32 godine na Drveniji su ubijeni i Stanka Aleksić, Igbal Redžić, Dženan Smajić i Elmedin Zimić, dok je četvero civila ranjeno. Za ovaj zločin do danas niko nije odgovarao.
Sarajevski civili, kako je utvrđeno presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), napadani su snajperskim i artiljerijskim projektilima dok su obrađivali vrtove, kupovali na pijaci ili čistili gradske ulice. Na njih je pucano dok su bili na sahranama, u kolima hitne pomoći, tramvajima, autobusima ili na biciklima.
Presudama u Haagu, za kampanju terora nad civilima, snajperskim i artiljerijskim napadima, na doživotne kazne zatvora osuđeni su bivši politički i vojni vođa Republike Srpske – Radovan Karadžić i Ratko Mladić, te bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a Stanislav Galić. Nekadašnji komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a Dragomir Milošević osuđen je na 29 godina zatvora zbog terora nad civilima u Sarajevu.
Tokom 44 mjeseca opsade, prema podacima udruženja, od 1992. do 1995. godine ubijeno je više od 11.000 stanovnika, od čega oko 1.600 djece. Više od 30 godina nakon završetka rata, nije podignuta nijedna optužnica protiv odgovornih za granatiranje i snajpersko djelovanje nad građankama i građanima Sarajeva.
Ministrica obrazovanja u Vladi Kantona Sarajevo Naida Hota-Muminović kazala je da mjesta sjećanja nisu samo podsjetnici na patnju i teroriziranje, već upozorenja za budućnost.
“To je jednostavna opomena, učiniti sve da se nikada ovakvi zločini ne ponove. Sarajevo je preživjelo najdužu opsadu u modernoj historiji, opsadu Vojske Republike Srpske, koja u ubijanju nije pravila nikakvu razliku. Svi su za njih bili isti, svih uzrasta i svih vjera”, kazala je Hota-Muminović.
