U odluci Ustavnog suda Republike Srpske ukinut je član Krivičnog zakonika RS-a, koji je po automatizmu omogućavao da se kazna zatvora do godinu dana, na zahtjev osuđenog, zamijeni novčanom. Sud je ocijenio da takvo rješenje dovodi do nejednakog položaja građana jer u praksi privileguje osobe boljeg imovinskog stanja, dok siromašniji osuđenici tu mogućnost nemaju.
“Sud je ocijenio da osporeno propisivanje nije u saglasnosti ni s načelom ravnopravnosti i jednakosti građana pred zakonom, odnosno da dovodi do diskriminacije građana na osnovu imovinskog stanja”, navodi se u odluci.
Uz to, Sud je ocijenio da se u slučaju zamjene kazne zatvora novčanom kaznom, na način kako je to propisano osporenom normom, dovodi u pitanje realizacija individualizacije kazne, odnosno odredbe zakonika koje definišu svrhu kažnjavanja, što je suprotno načelu vladavine prava jer dovodi do pravne nesigurnosti i pravne neizvjesnosti u primjeni prava.
Stručna javnost u Republici Srpskoj je i ranije upozoravala da je odredba koja omogućava otkup kazne diskriminatorska, jer onima koji imaju novca omogućava da ne idu u zatvor za počinjeno krivično djelo, za razliku od onih koji nemaju novca da kaznu otkupe, čak i ukoliko su osuđeni za lakše krivično djelo, objavio je Detektor ranije.
U izvornom tekstu Zakona, prema riječima advokata Miodraga Stojanovića, Sudu je bila data mogućnost da određuje o svakom konkretnom slučaju da li će se ta kazna zamijeniti novčanom ili ne, a kasnije je to činjeno po automatizmu ukoliko je neko podnio zahtjev.
On vidi jedan drugi vid nejednakog postupanja prema građanima – jer dok je RS ukinuo mogućnost otkupa, to je i dalje moguće učiniti na državnom novu, u Brčko distriktu BiH i Federaciji.
“Znači neko ko je počinio djelo na prostoru Bijeljine, ne može zamijeniti, a neko ko je tri kilometra dalje, na području Brčkog počinio to isto krivično djelo, može to zamijeniti. O čemu pričamo? Kakva je to država u kojoj imamo heterogena zakonska rješenja”, kaže bijeljinski advokat.
Miodrag Stojanović. Foto: Detektor
Stojanović smatra da Skupština RS-a neće sebi dopustiti da radikalno izmijeni krivični zakon i da potpuno onemogući zamjenu zatvorske kazne novčanom do jedne godine već da će naći neko srednje rješenje, a postoji mogućnost povratka na ovo izvorno rješenje iz 2003. godine.
“A to znači da će dati pravo Sudu da odluči o svakom konkretnom slučaju, da li će osuđeno lice koje to želi zamijeniti ili ne zamijeniti tu kaznu. Time bi možda dobili taj kompromis u pogledu odluke Ustavnog Suda da građani budu ravnopravni, dakle, ne onaj koji ima pare može otkuptii, onaj koji nema, ne može otkupiti, nego gledati suštinu“, rekao je.
Suština je kaže Stojanović, da li će se osuđeno lice novčanom kaznom resocijalizovati, te da li će biti ostvarena osnovna svrha kaznene politike, a to je da se postigne specijalna prevencija prema osuđenom licu.
“Ako će se i zamijenjenom zatvorskom kaznom, ostvariti svrha i smisao, nebitno je koliko on ima para, koliko je bogat, nego je bitno da se ostvari suštinski smisao zakonodavca, a to je da se ostvari specijalna prevencija u odnosu na to osuđeno lice. Moje mišljenje, da će Republika Srpska u tom pravcu ići u izmjene krivičnog zakonika Republike Srpske”, kazao je advokat Stojanović.
Objavom odluke Ustavnog suda u Službenom glasniku RS ovaj član zakona je izbrisan. Ustavni sud je naveo da je evidentno da se davanjem mogućnosti zamjene kazne zatvora novčanom kaznom mijenja izrečena pravosnažna presuda donesena u krivičnom postupku, te se derogiraju odredbe ovog zakonika koje uređuju pitanje ublažavanja kazne. Dan se mijenja sa 100 KM.
U Federaciji BiH, izrečena kazna zatvora u trajanju do jedne godine, na zahtijev osuđenika zamijenit će se novčanom kaznom koja se plaća u jednokratnom iznosu od 30 dana, na način da se za svaki dan izrečene kazne zatvora izdvoji iznos od 150 KM.
Za krivična djela protiv ustavnog poretka Federacije, trgovine ljudima i organizirane trgovine ljudima, krivična djela protiv spolne slobode i morala, krivična djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i krivična djela protiv braka, porodice i mladeži, nije moguće zamijeniti zatvorsku kaznu novčanom do jedne godine.
Zatvor. Foto: EPA
Ukoliko osuđenik zatraži zamjenu kazne zatvora, Sud je mora odobriti, nema diskreciono pravo da odlučuje o zahtijevu za zamjenu kazne zatvora, kaže advokat Senad Pizović.
Pizović problem vidi jer je u Federaciji utvrđen fiksni iznos zatvora za jedan dan u iznosu od 150 KM gdje se može javiti diskriminacija.
“Na ovaj način se pravi privilegija bogatih u odnosu na zamjenu kazne zatvora za novčanu kaznu u odnosu na osobe srednjeg ili lošeg imovnog stanja. Smatram da bi najbolje zakonsko rješenje bilo da se u svakom pojedinom slučaju ocjenjuju dnevni iznosi zamjene izrečene kazne zatvora za novčanu kaznu gdje bi osuđenik morao dostaviti sve podatke o svom imovnom stanju, te na bazi toga da se ocjenjuje koji je to dnevni iznos realan za zamjenu novčane kazne zatvora”, pojasnio je Pizović.
Pizović kaže da radnik sa minimalnom platom koji počini krivično djelo i bude osuđen na kaznu zatvora od šest mjeseci bi morao platiti iznos od 27.000KM, te iznos ne bi mogao platiti.
“Otvorilo bi mogućnost osobama koje zarađuju plaću od više hiljada KM olak ‘otkup zatvorske kazne’. Svakako smatram da ovaj institut krivičnog prava, zamjena kazne zatvora, treba da postoji, ali na način kako sam obrazložio”, rekao je advokat Pizović.
Filip Novaković, stručnjak za Ustavno pravo kaže da je trenutno u Bosni i Hercegovini pravna asimetrija što predstavlja ozbiljan ustavnopravni problem. Zakonodavac sada mora, kaže, izraditi novo, ustavno usklađeno rješenje koje će omogućiti sudu da može, ali i da ne mora zamijeniti kaznu zatvora novčanom.
“Uz procjenu svih okolnosti: ličnosti učinioca, težine djela i njegovog imovinskog stanja, kao i drugih relevantnih faktora. Time bi se obezbijedilo da pravo na alternativnu kaznu ne bude privilegija bogatih, već instrument pravičnog kažnjavanja”, kazao je Novaković.
Iako su entiteti i Distrikt ustavno nadležni da samostalno uređuju krivično zakonodavstvo, ovakve razlike narušavaju princip jedinstva pravnog poretka i pravne sigurnosti, prema riječima Novakovića dugoročno ovakva pravna nejednakost ne bi smjela opstati jer stvara dvostruke standarde u pristupu pravdi.
“Zbog toga bi ovlašteni podnosioci u Federaciji Bosne i Hercegovine, Brčkom ili na državnom nivou mogli – i trebali – pokrenuti postupke za ocjenu ustavnosti istovjetnih odredbi pred ustavnim sudovima, pozivajući se na ovu odluku i zabranu diskriminacije po imovinskom osnovu”, pojasnio je.
Ustavni sud Republike Srpske. Foto: N1
Objašnjava da je Ustavni sud RS-a u Odluci eksplicitno povezao problem automatske zamjene novčanom kaznom s diskriminacijom po osnovu imovinskog stanja, čime je Sud poslao jasnu poruku da krivično zakonodavstvo ne smije stvarati sankcijske “privilegije” za bogate što je značajan iskorak u domaćoj ustavnosudskoj praksi.
“Ova odluka je u potpunosti u skladu sa savremenim evropskim standardima i praksom Evropskog suda za ljudska prava, koji u više predmeta ističe da kazneni sistemi ne smiju dovoditi do ‘kažnjavanja siromaštva'”, kazao je.
Paralelno, zakonodavna tijela mogu samoinicijativno pristupiti izmjeni svojih krivičnih zakonika, što bi bio logičan korak ka harmonizaciji ustavne zaštite u cijeloj državi.
Novaković kaže da ostaje otvoreno pitanje da li će uslijediti koordinisana inicijativa zakonodavnih tijela ili će se čekati pojedinačne ustavne apelacije u drugim jurisdikcijama.
“Najbolje rješenje bilo bi da se član Krivičnog zakonika Republike Srpske normativno preoblikuje tako da sud ima diskreciono pravo, ali ne i obavezu, da odobri zamjenu kazne zatvora novčanom – i to samo ako ocijeni da se time može ostvariti svrha kažnjavanja, bez narušavanja načela jednakosti među osuđenicima”, kaže Novaković.
Dodaje da bi bilo korisno da se entitetski, distriktni i državni zakonodavci kroz saradnju ministarstava pravde dogovore o usklađivanju svojih propisa.
“Time bi se osiguralo da pravni sistem Bosne i Hercegovine funkcioniše na jedinstvenim principima pravičnosti, jednakosti i pravne sigurnosti”, kazao je.