Svjedok Tužilaštva Mirsad Smailagić, glavni federalni vodni inspektor, kazao je kako je, prema prijavi, u aprilu 2017. godine vršio inspekcijski nadzor u ulici Samira Ćatovića Kobre u općini Ilidža. Naveo je da je bila riječ o prijavi zbog nelegalne gradnje, te da je tom prilikom utvrdio da je došlo do kršenja Zakona o vodama, na način da je izgradnjom parkinga kod restorana “Brajlović” ugrožen vodotok rijeke Željeznice.
Prije nego je otišao u nadzor, svjedok je, kako je pojasnio, zatražio i od općinske građevinske inspektorice na Ilidži da s njim ide u zajednički nadzor, jer vodni inspektori nemaju nadležnost da izdaju rješenja za uklanjanje objekata. Sjetio se kako se inspektorica s kojom je razgovarao zvala Jelena i da mu je rekla da ne smije izlaziti na teren i da će naknadno sačiniti zapisnik.
Potvrdio je i dio izjave iz zapisnika od oktobra 2022. godine, koji mu je predočio tužilac Marko Močević, u kojem je naveo kako mu je inspektorica rekla da “ne smiju ništa bez načelnika” i da je stekao dojam da “dolje vlada neka strahovlada”.
Po završetku nadzora, Smailagić je, kako je kazao, izdao rješenje o zabrani radova i prekršajni nalog, te je od kompanije koja je izvodila radove dobio obavijest da su postupili po rješenju. Ali je dodao i da ništa nije urađeno na samom lokalitetu, a da je parking danas dovršen i u funkciji.
Tužiocu je pojasnio da je tokom nadzora tražio na uvid odobrenje za građenje, jer u njemu bi trebala da postoji vodna saglasnost, ali odobrenje nije dobio, zbog čega je i izrekao sankcije.
Adisi Zahiragić, predsjednici Sudskog vijeća, pojasnio je da bez vodne dozvole postoji opasnost da se nekim radovima promijeni tlo do mjere da može izazvati poplave, jer se objekat nalazio u plavnom području.
Odgovarajući Nerminu Mulaliću, braniocu prvooptuženog Senaida Memića, svjedok je kazao kako nakon aprila 2017. nikada više nije postupao u ovom predmetu. Pojasnio je da je postupio po prijavi, ali se nije mogao sjetiti čijoj, kao i da mu nije poznato da je Općina Ilidža sklopila sporazum o izgradnji parkinga, niti izdavala rješenja o izgradnji i korištenju parkinga restorana “Brajlović”. Dodao je i to da je zabranu gradnje izrekao po članu 96. Zakona o vodama, koji uređuje zabrane na poplavnom području, a ne prema članu 12., koji uređuje zahvate na vodnom dobru, jer tada nije bila određena granica vodnog dobra rijeke Željeznice.
Na pitanja Muhidina Kape, branioca Amira Arnautovića, svjedok se prisjetio da je Arnautović s njim bio na mjestu nadzora, te da su sačinili zapisnik o pokretanju upravnog spora. Nakon uvida u zapisnik, koji je priložen kao dokaz Odbrane, svjedok je potvrdio da je kao prisutan potpisao zapisnik, da je konstatovano da postoji urbanistička saglasnost za parking i da je naređena obustava radova.
Smailagić je svjedočio u predmetu u kojem optužnica za zloupotrebu položaja ili ovlaštenja tereti Senaida Memića, bivšeg načelnika Općine Ilidža, Ljiljanu Eterović, stručnu savjetnicu za pravne poslove u Službi za prostorno uređenje, Azru Mulaosmanović, stručnu saradnicu za poslove urbanizma, te građevinske općinske inspektore Amira Arnautovića i Sanju Čizmedžić.
Vlasta Meić, stručna saradnica za vodna dobra u Federalnom ministarstvu za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, kazala je kako je u augustu 2018. godine doneseno rješenje o granici vodnog dobra rijeke Željeznice. Pojasnila je kako je ona sačinila nacrt rješenja, prema nacrtu koji je ranije dostavila Agencija za vodno područje rijeke Save, te da ga je potpisao resorni ministar.
Dodala je kako se mogućnost gradnje u blizini rijeke utvrđuje kada se definira granica vodnog dobra, te da parking mora imati vodne akte i dozvole, jer ne bi trebao biti izgrađen bez dozvole.
Braniocu Mulaliću potvrdila je da nije bila nikada angažovana u vezi sa specifičnim parkingom restorana “Brajlović”, te da ne zna da li su ranije bile određene granice vodnog dobra, jer zna samo ono što je utvrđeno ovim rješenjem.
Suđenje će biti nastavljeno 17. novembra.
