Na sjednici Upravnog odbora Saveza logoraša BiH konstatovano je kako je ovo jedna od najbrojnijih kategorija proisteklih iz rata, koja i danas živi na marginama društva, te da je to posljedica nepostojanja odgovarajućeg zakonskog rješenja kojim bi njihov status i prava bili regulisani.
Zbog toga su tražili hitan sastanak s Nerminom Nikšićem, premijerom Federacije, Vedranom Škobićem, ministrom pravde, Nedžadom Lokmićem, ministrom za boračka pitanja, i Adnanom Delićem, ministrom rada i socijalne politike.
Logoraši podsjećaju kako je Predstavnički dom Parlamenta Federacije još 25. jula 2023. godine usvojio zaključak kojim je zadužio Vladu i Federalno ministarstvo pravde da u roku od šest mjeseci pripreme i u parlamentarnu proceduru upute Nacrt zakona o pravima logoraša / žrtava ratne torture. Dvije godine od donošenja ovog zaključka formirana je samo radna grupa za izradu prednacrta zakona, koja ništa nije uradila.
“Ovakav neodgovoran i nemaran stav Vlade Federacije i Federalnog ministarstva pravde ima za posljedicu to da smo mi logoraši danas dalje od zakonskog reguliranja statusa nego što smo to bili ikada svih ovih prethodnih godina, prepunih ignorancije i nezainteresiranosti od strane svih prethodnih vladajućih struktura”, istakao je Seid Omerović, predsjednik Saveza logoraša BiH, za Detektor.
Ministarstvo rada i socijalne politike Federacije u potpunosti stoji na raspolaganju kako bi ovo pitanje bilo riješeno, tvrdi ministar Adnan Delić.
“Mi smo svoje obaveze, zaključkom Vlade, izvršili. Dali smo člana radne grupe za izradu ovog zakona. Ali mi ne možemo voditi taj proces i ne možemo odgovarati u ime Vlade. To je interresorna komisija Vlade Federacije BiH i najbolje bi bilo da se uputi pitanje prema Vladi”, rekao je Delić, koji smatra kako bi se ovim pitanjem aktivnije trebalo pozabaviti Ministarstvo pravde.
Premijer Nikšić, ministar pravde Škobić, kao ni ministar za pitanja boraca Lokmić – nisu odgovarali na pozive Detektora.
“Vrlo je loše da ovaj zakon bude u entitetskoj nadležnosti, najbolje bi bilo da bude na nivou države. Ali zbog destruktivnosti onih koji ne žele ovaj zakon, onda se usvaja na nivou eniteta”, zaključuje Delić.
Omerović napominje kako je ova marginalizovana grupa dala ogroman doprinos u borbi za dokazivanje istine, vjerodostojnim svjedočenjima na sudovima u Haagu, Sjedinjenim Američkim Državama, širom Evrope, te sudovima u BiH, a također i ogroman doprinos u širenju istine – izradom knjiga, filmova, emisija, učešćima u međunarodnim i domaćim konferencijama o miru i demokratiji, zatim očuvanju kulture sjećanja i obilježavanja zločina nad nedužnima u logorima i masovnim grobnicama, svake godine na 56 lokacija širom države.
“Ovaj dio našim političarima nije dovoljno jasan, ili jeste ali ga smatraju nebitnim”, kaže Omerović.
U BiH ne postoji državni zakon o žrtvama torture, a Republika Srpska je 2018. usvojila entitetski zakon čija je implementacija naišla na nezadovoljstvo bivših logoraša, o čemu je Detektor ranije pisao.
Činjenica da ne postoji zakon na državnom nivou također znači da ne postoji ni zvanična procjena broja logora koji su tokom rata postojali u BiH, kao ni broj žrtava torture. U Savezu logoraša BiH smatraju da je bilo 657 logora i oko 200.000 zatočenika, a na osnovu procjena tri udruženja ratnih žrtava.
