Rješenjem Osnovnog suda u Vlasenici, kako je za Detektor ispričao Behadil Dizdarević, njegov otac Osman je, na osnovu izvršne presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, bio obavezan da nadoknadi troškove Pravobranilaštva RS-a jer je tužio ovaj entitet za naknadu nematerijalne štete zbog nezakonitog hapšenja, zatočenja i pretrpljenih tortura u logoru “Batković”.
Izvršenje se trebalo provesti opterećenjem polovine penzije koju je primao Osman Dizdarević kao osiguranik Federalnog zavoda za penzijsko osiguranje.
“Moj otac je preminuo u junu 2024. godine. Rješenjem Osnovnog suda u Vlasenici, ja sam proglašen zakonskim nasljednikom sve njegove imovine, da bi Pravobranilaštvo RS-a sudu uputilo podnesak kojim traži da se izvršni postupak za predmetni dug moga oca nastavi protiv mene“, objašnjava Behadil Dizdarević.
On je, uz pomoć Saveza logoraša BiH, uputio prigovor na rješenje o izvršenju, koje je odlukom Osnovnog suda u Vlasenici obustavljeno. Na ovo rješenje su iz Pravobranilaštva uputili žalbu Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu, koji ju je odbacio kao neosnovanu.
U presudi Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, u koju su novinari Detektora imali uvid, navodi se da bi plaćanje troškova predstavljalo teret za osobu koja u momentu tužbe za naknadu nematerijalne štete nije morala da zna stavove sudova o zastarjelosti predmeta.
Iz Saveza logoraša BiH pojašnjavaju da su Osnovni sud u Vlasenici i Okružni sud u Istočnom Sarajevu uvažili njihovu argumentaciju i odbili Pravobranilaštvo RS-a sa zahtjevom za naknadu troškova, u potpunosti uvažavajući stajalište Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske. U ovom je predmetu sud zauzeo stav da tužena, u konkretnom slučaju Hrvatska, nema pravo na troškove zastupanja u postupku za naknadu štete i da nalaganje aplikantima da snose te troškove za njih predstavlja neproporcionalan teret, u smislu povrede prava na imovinu, kao i neproporcionalno ograničenje aplikantovog prava na pristup sudu.
“Napominjemo i da je presudom Okružnog suda u Banja Luci nepobitno utvrđeno da je rahmetli Osman, Behadilov otac, u periodu 16. februara 1993. godine do 21. jula iste godine, bio nezakonito lišen slobode, zatočen i držan u logoru protiv svoje volje, te je neupitno da je samo time pretrpio nematerijalnu štetu u vidu pretrpljenih duševnih bolova… a njegov tužbeni zahtjev je, kao što je poznato, odbijen kao i brojni drugi, iz razloga navodnog nastupanja zastare potraživanja“, kaže Seid Omerović, predsjednik Saveza logoraša BiH.
Dizdarević govori da su on i otac skupa bili uhapšeni u Han-Pijesku i odvedeni u logor “Batković”, gdje su bili zatočeni pet mjeseci.
“Prvih mjesec dana bili smo na tapeti kada smo dovedeni u logor, dok ne dođe neko drugi. Od posljedica premlaćivanja mi je stradala kičma, ali imam i brojne druge zdravstvene probleme. Bilo je i stražara koji su se ponašali prema nama kao ljudi, ali je bilo i onih zbog kojih se nerado sjećam dana provedeni u logoru“, kaže, dodajući da je u vrijeme zatočenja imao samo 18 godina.
Prije par godina on je platio više od 12 hiljada maraka sudskih troškova, nakon što je izgubio spor protiv RS-a za naknadu nematerijalne štete.
“Svi smo dobili odbijenicu da je rok za podnošenje tužbi zastario. Imao sam pet hiljada maraka sudskih troškova. Kasnije to naraslo na 12. Meni su odmah sve blokirali i ja sam preko rodbine i prijatelja skupio te pare i platio. Tada sam osjetio najveće poniženje u životu“, kaže Dizdarević, navodeći da je njegovom ocu samo nekoliko dana prije nego će preminuti stigla obavijest da mora isplatiti 1500 KM.
Detektor je ranije pisao kako su sudovi u RS-u donijeli dvije odluke kojima su bivši logoraši oslobođeni troškova parničnog postupka, nakon odbijenih tužbi protiv entiteta za naknadu štete. Okružni sud u Bijeljini odbio je žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje Osnovnog suda u Zvorniku kojim se bivši logoraš Idriz Softić oslobađa plaćanja 4.500 maraka troškova parničnog postupka, nakon što je izgubio tužbu za nadoknadu nematerijalne štete za vrijeme provedeno u logoru.
Sud u Zvorniku je citirao dio presude Evropskog suda u kojoj se navodi da stranka koja ne uspije u parnici ne mora biti obavezna da nadoknadi troškove protivnoj stranci koja je država ili druga teritorijalna jedinica čije interese zastupa njen zaposlenik, ili stranka može biti ustanova koja se finansira iz budžeta.
Okružni sud u Banjoj Luci je iste godine donio rješenje kojim se odbija prijedlog Osnovnog suda za naplatu troškova parničnog postupka od Fahrudina Suljića iz Sarajeva u iznosu od 2.187 maraka. Okružni sud u Banjoj Luci se kod donošenja odluke pozvao na presudu Suda u Strasbourgu, ali i sličnu presudu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prema kojoj zahtjev za plaćanje troškova postupka usmjeren prema žrtvama ratne torture predstavlja povredu prava na imovinu.
“Konačno, bitno je istaći da je BiH potpisnica Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, a institucije naše zemlje dužne da poštuju i provode odluke Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu kao najviše pravosudne instance, ali i Odluke Ustavnog suda BiH kao najviše pravosudne instance u BiH, te je sasvim uredu da bilo koji sud u ovoj zemlji poštuje te stavove, te sve logoraše koji se nađu u sličnoj poziciji oslobodi obaveza plaćanja troškova zastupanja tužene strane“, ističu iz Saveza logoraša BiH.
