Oktobar je 2024. godine i mediji u Bosni i Hercegovini izvještavaju da je velike pakete dionica u dvije kompanije namjenske industrije – “Pretis” i “Binas” – kupila američka kompanija “Regulus Global”.
U nadzorne odbore dvije bh. kompanije američki partner je postavio svog višeg direktora za specijalne poslove Akosa Laszlu Horvatha.
U isto vrijeme iza kulisa traju pregovori za saradnju. Horvathova uloga je ključna, jer upravo on nudi “Pretisu” uvoz 122.000 tona trinitrotoluena, eksploziva poznatijeg po svojoj skraćenici – TNT.
Prema ponudi od 8. oktobra 2024., u koju je Detektor imao uvid, isporuka TNT-a vrijednog 976 miliona američkih dolara počela bi u februaru 2025. godine, kada bi inicijalno iz Kine bile isporučene 2.000 tona. Nakon toga, do kraja godine planirana je isporuka dodatnih 40.000 tona TNT-a, koliko bi stizalo i tokom 2026. i 2027. godine.
Berko Zečević, vojni analitičar i nekadašnji vodeći projektant na razvoju raketnog naoružanja u “Pretisu”, za Detektor je objasnio da ta firma ima godišnji kapacitet da u proizvodnji potroši tek nešto više od jedan posto od planiranog uvoza TNT-a iz Kine u 2025. godini.
Istraživanje Detektora pokazalo je da je američka firma “Regulus Global”, koja drži više od 40 posto udjela u fabrici oružja “Pretis” u Vogošći, preko posrednika u Bugarskoj i luke Ploče, nudila uvoz eksploziva TNT iz Kine u BiH. Analiza trenutnih kapaciteta bh. fabrike i razgovor sa ekspertom pokazuju i da bi se taj TNT, čiji bi krajnji korisnik na papiru zvanično bio “Pretis”, teško zadržao u BiH, te da bi se izvozio u druge države, jer bi bilo potrebno više od 200 godina za njegovu obradu. To bi potencijalno predstavljalo geopolitički problem i za BiH, ali i za poslovanje sa američkim vlastima.
Iz “Regulus Globala” za Detektor su potvrdili kako je ova ponuda postojala, ali su dodali da ona nije odgovarala njihovim potrebama.
“Ponudu je s ‘Pretisom’ podijelio gospodin Horvath u informativne svrhe samo da bi se ustanovile cijene TNT-a na tržištu”, navodi se u pisanom odgovoru za Detektor koji potpisuje glasnogovornik “Regulus Globala”.
S druge strane, dokumenti u koje je Detektor imao uvid pokazuju da je u svrhu uvoza od “Pretisa” zatraženo izdavanje end user certifikata. To je uvjerenje o krajnjem korisniku, što je standardno u međunarodnoj trgovini oružjem. Akos Laszlo Horvath je ovaj certifikat ponudio na potpisivanje “Pretisu”, a prema njegovoj sadržini, bugarska kompanija “Bulgarian Industrial Engineering Company Ltd.” (BIEC) bila bi ovlaštena da kupi navedeni TNT iz Kine i uveze ga u BiH.
Kako se navodi u ponudi, u ime Ministarstva odbrane BiH, potpisivanjem certifikata ovlaštene osobe iz “Pretisa” potvrdile bi da je BiH krajnji korisnik 122.000 tona TNT-a, koji se koristi za vojnu upotrebu – punjenja u artiljerijskim granatama, bombama i drugim eksplozivnim napravama.
“Garantiramo da će gore pomenute proizvode koristiti samo preduzeća Ministarstva odbrane BiH i da oni ne mogu biti transferirani bilo kojem trećem licu, bez pisane saglasnosti kompetentnog odsjeka kineske vlade”, navedeno je u certifikatu koji je Horvath ponudio “Pretisu”.
Njegovu ponudu je potpisao uposlenik iz bugarske posredničke firme BIEC, a pošiljka bi iz kineske luke bila isporučena u BiH, preko luke Ploče u Hrvatskoj. Prema podacima analitičke platforme o međunarodnoj trgovini ImportGenius, najveći međunarodni partneri bugarskog BIEC-a su ukrajinske kompanije, s kojima su trgovali u periodu od 2017. do 2024. godine. Detektor nije mogao nezavisno potvrditi da bi kineski TNT, uvezen preko BiH, mogao završiti u Ukrajini.
Prva tranša za uvoz u BiH predviđala bi plaćanje u iznosu većem od 164 miliona dolara, sedam dana nakon potpisivanja ugovora. Do kraja 2025. predviđeno je i plaćanje dodatna 64 miliona dolara za osiguravanje isporuke eksploziva u 2026. godini. Istim sistemom trebalo je do kraja 2026. uplatiti isti iznos za isporuku u narednoj godini.
Nakon inicijalnih uplata, potpisnik ugovora bi se obavezao da uplaćuje 70 posto vrijednosti svake isporuke prije njenog slanja iz kineske luke.
Iz bugarske kompanije BIEC negirali su bilo kakvu saradnju sa Pretisom ili bilo kakvim predstavnikom te bh. kompanije, ali nisu odgovorili na dalje upite novinara o specifičnoj ponudi u koju je Detektor imao uvid.
Ta ponuda BIEC-a koju je Horvath dostavio “Pretisu” nije naslovljena na bh. preduzeće, nego na izvjesnog Willa Sumerindykea iz kompanije “Regulus Global”.
Tadašnja direktorica “Pretisa” Almira Zulić, koja je smijenjena s te pozicije u maju 2025. godine, za Detektor je potvrdila da je odbila da potpiše ponuđeni end user certifikat. Ona nije bila dostupna za daljnje komentare.
Iz kompanije “Pretis” u pisanom odgovoru za Detektor potvrdili su da nemaju saznanja da je u posljednjih pet godina ostvarena bilo kakva saradnja s kineskim partnerima.
Iz kompanije su odgovorili kako trenutna poslovna politika podrazumijeva da ne ostvaruju saradnju s kineskim kompanijama, s obzirom na to da posluju u skladu sa standardima NATO-a.
“Trenutna uprava nije upoznata s ponudama, niti je potpisala bilo kakav ugovor ili end user certificate (EUC), a upravljanje društvom preuzela je prije dva i po mjeseca”, naveli su iz “Pretisa”.
Glasnogovornik “Regulusa” za Detektor je kazao kako su uvijek u potrazi za novim dobavljačima i posrednicima širom svijeta.
“Ova ponuda kineskog TNT-a bila je neželjena ponuda, koja nije odgovarala potrebama ‘Regulusa’, i bila je odbijena”, dodao je glasnogovornik “Regulus Globala”.
Pojasnio je i kako su, nakon upita Detektora, provjerili svoje evidencije, u kojima nisu pronašli ugovore ili naloge za kupovinu s kineskim kompanijama, kao i da vode računa da svaka transakcija koju obavljaju bude u skladu s važećim zakonima o trgovini i izvozu u jurisdikcijama u kojima posluju.
Berko Zečević, koji je nekada radio u “Pretisu” a sada je vojni analitičar, je za Detektor uporedio realne kapacitete bh. fabrike s ponudom u kojoj je navedeno da bi samo u 2025. godini stiglo 60.000 tona kineskog TNT-a.
“Ugrubo, 155 milimetara projektil ima negdje sedam kilograma TNT-a, a godišnji kapacitet u ovom momentu je negdje, hajde da kažemo, maksimalno 70.000. Znači, 70.000 puta sedam [490.000 kilograma], to je koliko kilograma u jednoj godini može ‘Pretis’ da potroši”, naveo je Zečević.
Izvoz iz kineske luke. Foto: EPA/ALEX PLAVEVSKI
Kineske sirovine na granici prihvatljivosti za uvoz
Zečević je kazao kako za uvoz oružja, municije ili opreme iz Kine u BiH postoje ograničenja. Dodao je i da su njegova saznanja da bosanskohercegovački “Pretis” trenutno ima dovoljne količine TNT-a, koji nije nabavio iz Kine, te da nije upoznat s informacijom da ijedno preduzeće namjenske industrije u BiH uvozi bilo kakve kineske sirovine.
“Jeste problematično ako se hoće izvoziti prema Americi, s jedne strane, i drugo ako hoćete da imate saradnju sa Amerikom. Vrlo jednostavno. Znači, ako tako definišete, onda jeste da [američki predsjednik Donald] Trump ne prihvata da se sarađuje s Kinom u vojnoj oblasti, ni generalno”, pojasnio je Zečević.
Američki propisi predviđaju da se u vojnoj industriji prioritet daje upotrebi robe domaće proizvodnje, uz neke izuzetke, među kojima nije Kina.
Ured za odgovornost američke vlade odbio je u februaru 2025. godine žalbu kompanije “Systecon”, sa sjedištem na Floridi, na ishod natjecanja za izgradnju domaćeg postrojenja za proizvodnju trinitrotoluena (TNT). Američka vojska je prethodno “Systecon” isključila iz natjecanja, smatrajući kompaniju neprihvatljivom jer zbog njenih veza s kineskim partnerima predstavlja nacionalno sigurnosni rizik.
U BiH ne postoji eksplicitna zabrana uvoza oružja iz Kine, ali strateško partnerstvo sa članicama Sjevernoatlantskog saveza (NATO) ograničava trgovinu svim vrstama oružja, uključujući i sirovine za proizvodnju oružja, zbog posebnih kontrola koje postoje. S obzirom na činjenicu da je za “Pretis” uvoz eksploziva iz Kine predlagala američka kompanija, to dodatno usložnjava cijelu situaciju, zbog činjenice da između SAD-a i Kine traje “carinski rat”.
Katarina Đokić, stručnjakinja za oružje iz Međunarodnog instituta za istraživanje mira iz Stockholma, objasnila je za Detektor da formalne prepreke za uvoz sirovina iz Kine ne bi postojale ukoliko bi neka američka firma proizvodila oružje s kineskim sirovinama van SAD-a, te ga prodavala van SAD-a, pod uslovom da proizvođač sirovina nije na listi sankcija. Detektor nije mogao utvrditi od koje kineske kompanije bi se TNT uvozio.
Ali ni to za proizvođače ne bi bilo najsigurnije rješenje.
“To svakako može da ima negativne posledice po tu firmu u smislu mogućnosti da ubuduće sarađuje sa sistemom odbrane SAD-a”, dodala je Đokić.
Za Evropsku uniju stvar je drugačija, pojasnila je, jer su evropske zemlje poprilično ovisne o Kini za rijetke sirovine, zbog čega bi, prema njenom mišljenju, za zemlje EU bilo prihvatljivije uvoziti oružje proizvedeno sa sirovinama iz Kine.
Ipak, podsjetila je na izjave nekih od vodećih ljudi evropske vojne industrije koji su upozoravali da je Evropa previše ovisna o kineskim sirovinama, što je potencijalno prijetnja za sigurnost cijelog kontinenta.
“Evropska unija trenutno pokušava da reši problem zavisnosti od Kine i poveća sigurnost snabdevanja u oblasti sirovina generalno, a ne samo za potrebe namenske industrije”, navela je Đokić.
Municija koju Pretis proizvodi. Foto: Unis group
Kako je “Regulus” stigao u “Pretis”
“Regulus” je u bh. namjensku industriju došao u proljeće 2024. godine. Vlasništvo nad dionicama u kompaniji “Pretis” obznanjeno je tek u narednim mjesecima, kroz medijske izvještaje, i istupe zvaničnika “Regulusa”, te uvide u izvode iz sudskih registara.
Dionice “Pretisa” i “Binasa” u vrijednosti od 14,8 miliona maraka, koje su osigurale vlasništvo nad 41,5 posto dionica u prvoj i 25,6 posto dionica u drugoj kompaniji, kupila je firma “Sikto” registrovana u Sarajevu.
Ova kompanija je osnovana u februaru 2024. godine sa osnovnim kapitalom od 1.000 maraka. U vrijeme prodaje dionica “Pretisa” promijenila je vlasnika i direktora, te je od 17. aprila direktor kompanije Akos Laszlo Horvath, a vlasnik kompanija “Sitko Aquisition LLC”.
Ova američka kompanija zapravo je društvo sa ograničenom odgovornošću, čije sjedište je prijavljeno u offshore zoni Delawarea, a Horvath je naveden i kao direktor ove kompanije. Jedini član društva jeste kompanija “Defense Resource Master Fund, LP” s generalnim partnerom DRF GP, LLC-om, čiji je direktor William M. Somerindyke Jr.
Somerindyke Jr. je ujedno i predsjednik uprave “Regulusa”, a na njegovo ime naslovljena je i ponuda bugarskog BIEC-a, prema kojoj je TNT iz Kine trebao završiti u BiH.
Vlasti Ukrajine upozoravale su krajem prošle i početkom ove godine vlasti u Sarajevu da je Somerindyke, s “Regulusom”, izigrao povjerenje ukrajinskih vlasti o nabavci oružja vrijednog gotovo 200 miliona dolara. Kako se objašnjava, on je ugovor sklopio, ali, kako tvrde ukrajinske vlasti, nikada nije dostavio sve oružje, niti nastavio komunikaciju s ukrajinskim vlastima.
“Regulus” je za Financial Times, komentarišući taj slučaj, negirao krivicu i optužili su ukrajinsko preduzeće za kršenje finansijskog dijela ugovornih obaveza.
Slučaj sada čeka razrješenje u procesu ukrajinskog državnog preduzeća za izvoz i uvoz oružja protiv “Regulusa” pred Londonskim sudom za međunarodnu arbitražu (LCIA).
Još ranije, 2012. godine, regulatornom presudom Komisije za vrijednosne papire Commonwealtha Virginije, Somerindyke je osuđen zbog kršenja Zakona o vrijednosnim papirima Virginije. Presudom je utvrđeno da je neregistrovano prodavao vrijednosne papire i promovirao to kao legitimnu prodaju. Zbog svega, zabranjeno mu je kršenje zakona ubuduće, jer je riječ o administrativnoj, a ne o krivičnoj presudi.
Mediji u BiH izvijestili su kako je “Regulus Global” u aprilu 2025. godine Vladi Federacije uputio pismo izrazivši nezadovoljstvo odnosom Vlade i rukovodstva “Pretisa” i optužujući ih za nezakonito upravljanje.
U aprilu 2025. mediji su izvijestili da se “Regulus Global” u pisanoj formi žalio većinskom vlasniku “Pretisa” – Vladi Federacije BiH – o lošem upravljanju ovom kompanijom. Nakon toga, iz Vlade su pojašnjavali da su s “Regulusom” održavali sastanke, te da su u medijima plasirane netačne informacije s ciljem urušavanja ugleda namjenske industrije, posebno “Pretisa”.
Nakon toga, intenzivirana je komunikacija Vlade i “Regulusa”, ali je početkom jula američka kompanija ponovo kritikovala odnos uprave i većinskog vlasnika prema “Pretisu” i manjinskim suvlasnicima.