Edin Ramulić, aktivista i istraživač ratnih zločina u Prijedoru, podsjeća da je ideja o “Noći u Trnopolju“ nastala prije 12 godina, na prijedlog aktiviste Ervina Blaževića.
“Pitanje koje nas je tada pokrenulo bilo je jednostavno, ali važno: Ako su logori radili i noću, zašto i komemoracije ne bi bile noćne, drugačije?’ Tako je rođena ideja koja traje do danas“, govori Ramulić.
On naglašava da je “Trnopolje” bio jedan od najvećih logora u bivšoj Jugoslaviji, gdje su zatočeni ljudi iz cijele regije Prijedora – uključujući i žene, djecu i starije.
“‘Noć u Trnopolju’ je pokušaj da sjećanje učinimo autentičnim, lišenim formalnih okvira i političke manipulacije. Ovdje nema govora političara, nema zastava, nema protokola. Ima istine, ima prostora za razgovor i ima hrabrosti da se pogleda u prošlost, ali i sadašnjost“, kaže Ramulić.
Poseban značaj ove komemoracije, ističe on, jeste što je okuplja i angažuje mlade iz različitih dijelova BiH i regiona, što se rijetko viđa na ovakvim događajima.
“Mene više ne zanimaju dijalozi s generacijom starijih. Tu se mišljenja rijetko mijenjaju. Smisao i budućnost vidim u razgovoru s mladima. Ako ne prenesemo znanje i svijest njima, gubimo sve. Upravo ovakvi događaji treba da budu prostor za njih da pitaju, sumnjaju, uče i grade“, rekao je Ramulić.
Za njega “Noć u Trnopolju” ima i širu poruku jer se govori i o ulozi medija, kulturi sjećanja i važnosti stvaranja memorijala koji neće služiti samo prošlosti, već i budućnosti.
“Na ovaj dan 1992. godine britanski novinari su otkrili postojanje logora u Prijedoru. To je bio momenat kada je svijet shvatio da su se logori vratili u Evropu. Mediji su tada promijenili tok događaja. Danas se pitamo – da li su mediji i dalje na toj strani istine i pravde?“, dodaje Ramulić.
Edin Ramulić. Foto: Dejan Rakita
Program ovogodišnje “Noći u Trnopolju” otvorila je umjetnička instalacija Anite Karabašić pod nazivom “Nema nikog da ga bere”, posvećena ubijenoj djeci Prijedora. Nakon toga je uslijedio istorijski čas koji je održao Ramulić, potom projekcija filma “Povratak u Jasenovac” i razgovor s rediteljem Admirom Rahmanovićem.
Veče je zaključeno panel-diskusijom o ulozi memorijala i njihovom značaju u savremenom društvu, na kojoj su govorili Jasmin Medić, doktor istorijskih nauka i istraživač ratnih zločin u opštini Prijedor, te Mersiha Jaskić, magistrica sigurnosti, upravljanja sukobima i rodnih studija, koja je dva puta magistrirala na temu Prijedora – posljednji put na Karlovom univerzitetu u Pragu, s fokusom na promjenu percepcije religije kod žena žrtava ratnog silovanja.
Povezivanje Jasenovca i “Trnopolja” u okviru ovogodišnjeg programa dodatno je, ističu organizatori, otvorilo prostor za razmišljanje o kontinuitetima nasilja, ideologijama koje opstaju kroz vrijeme i važnosti regionalne kulture sjećanja.
Projekcija filma “Povratak u Jasenovac” na mjestu nekadašnjeg logora u Prijedoru simbolično je povezala dvije bolne tačke istorije koje i danas oblikuju kolektivna sjećanja i identitete. Na taj način, prošlost se ne posmatra u izolaciji, već kao dio šireg obrasca iz kojeg i današnje društvo mora učiti, rekli su organizatori.
Noć u Trnopolju. Foto: Dejan Rakita
Admir Rahmanović je govorio o važnosti pričanja priča žrtava.
“Mislim da treba manje da se bavimo brojevima, a da se više bavimo pričama žrtava. Jer kad ispričamo nečiju ličnu priču, kad humanizujemo tu žrtvu, manje su šanse da će se i Jasenovac, kao i ‘Trnopolje’, ponoviti u budućnosti“, rekao je Rahmanović na panelu nakon projekcije filma.
Obilježavanju “Noći u Trnopolju“ prisustvovali su i učesnici “Antifašističkog kampa” koji je okupio mlade iz BiH, Srbije, Hrvatske, Slovenije i Poljske. Cilj kampa je obrazovanje i umrežavanje mladih aktivista zainteresovanih za borbu protiv fašizma i istorijskog revizionizma.
“Učesnici i učesnice slušaju predavanja, učestvuju u radionicama, posjećuju memorijalna mjesta i razgovaraju o važnosti suočavanja s prošlošću. Važno je da se ova pitanja ne ostavljaju po strani, jer posljedice zaborava uvijek nosimo svi zajedno“, rekla je Melani Isović, organizatorka kampa.
Organizacija Pro Peace već godinama podržava “Noć u Trnopolju”, a projekt menadžerica Soraja Zagić kaže da je događaj primjer uspješne lokalne inicijative koja povezuje zajednice i gradi dijalog.
“Fokus naše organizacije jeste na suočavanju s prošlošću, kroz rad s mladima, kulturu, umjetnost i mirnu izgradnju zajednice. Događaji poput ovog su važni jer se dešavaju upravo tamo gdje su se i odvijali zločini – u zajednicama koje još uvijek nose traume“, rekla je Zagić.
“To nije samo simbolično. To je konkretna praksa otpora zaboravu“, zaključila je ona.
Melani Isović. Foto: Dejan Rakita
Komemoracija “Noć u Trnopolju” iz godine u godinu postaje sve prepoznatljiviji prostor za slobodno, odgovorno i kritičko promišljanje o prošlosti, ali i o izazovima sadašnjosti. U atmosferi lišenoj nacionalnih podjela i političkog uticaja, ovaj događaj podsjeća da kultura sjećanja može biti alat za izgradnju solidarnijeg i pravednijeg društva, smatraju organizatori.
Komemoraciju organizuje Centar za mlade KVART iz Prijedora, u saradnji s Fondacijom Friedrich Ebert i organizacijom Pro Peace, a fokus je stavljen na edukaciju, umjetnost, dijalog i aktivno suočavanje s prošlošću.
Prema Bazi sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH, logor “Trnopolje” funkcionisao je najmanje od 26. maja 1992. do kraja septembra 1992. godine, premda su neki ljudi u njemu ostali i duže. U jednom trenutku je u logoru bilo približno 8.000 zatočenika, a do kraja augusta 1992. je bilo zatočeno do 4.000 ljudi. Zatočenici su bili civili, Bošnjaci i bosanski Hrvati, uključujući žene i djecu, zaključila su Haška vijeća.
Među dokazima koji su razmatrani tokom suđenja u Haagu, kao dokaz korišten je izvještaj Crvenog krsta od 30. septembra 1992. u kojem piše da je kroz logor u Trnopolju prošlo 23.000 ljudi.