Ema Ramić iz Tuzle prošle je godine obilazila Srebrenicu s prijateljicama, kada je pitala ChatGPT o genocidu. Ali odgovore koje je dobila nisu joj pomogli da bolje shvati šta se desilo u ovom gradu u julu 1995. godine, mnogo prije nego što je rođena.
“Oni bi nam dali odgovor kako je to osjetljiva tema na koju ChatGPT ili internet ne može dati odgovor”, kaže Ema.
Ona i njeni školski drugovi nisu uspijevali sami na internetu pronaći jasne informacije.
“Morali smo razgovarati s profesorima i s našim ukućanima“, kaže ona.
Za njenu generaciju, rođenu duže od deceniju nakon rata u BiH, prvi refleks je da o nepoznatom pokuša saznati na internetu. Kada su se pojavili alati umjetne inteligencije, Emina generacija prva ih je prihvatila kao početni izvor za informacije i opšte znanje.
Ali prvi alati su ili izbjegavali odgovore o genocidu u Srebrenici ili su odgovori ponekada negirali da je genocid počinjen. Danas su oni unaprijeđeni da ponude odgovore.
Početkom jula grupa učenika u Tuzli je s novinarkom Detektora testirala šta sada mogu naučiti o genocidu, ali i uopšte o ratu od umjetne inteligencije.
“Prvo što bih pitala jeste koliki je tačan broj žrtava koje su ubijene”, kaže Alma Islamović.
“Zato što sam primijetila dosta da umjetna inteligencija, a i Google istrage i dosta socijalnih medija, pogrešne informacije izdaju o konkretnom broju žrtava, što je jako loše, zato što ipak to su bili nekada ljudi koji su imali životne ambicije i koji su htjeli da budu neko i nešto, koji su ubijeni tokom tog genocida”, dodaje ona.
Kada na telefonu pitaju ChatGPT o stvarnom broju žrtava genocida u Srebrenici, alat odgovara da je više od osam hiljada muškaraca i dječaka ubijeno. Na pitanje da li se u Srebrenici desio genocid, alat danas nema dilema.
“Da, zločin u Srebrenici je pravno i međunarodno priznat kao genocid. Ovo nisu samo političke tvrdnje, već su to utvrdili najviši međunarodni sudovi”, čita odgovor Hana Čerimagić.
Na pitanje koje izvore je koristio, ChatGPT je odgovorio da se njegov odgovor temelji na kombinaciji međunarodnih sudskih presuda, službenih dokumenata, nezavisnih istraživanja i akademske literature.
Umjetna inteligencija se vremenom mijenja, pa se tako i odgovori koje ona nudi mijenjaju i prilagođavaju, kaže pravnik i stručnjak za autorska prava Haris Hasić.
“Ukoliko na internetu imate 80 posto sadržaja koji su zasnovani na sudski utvrđenim činjenicama, a 20 posto ih negira genocid, onda će i rezultati odgovora ChatGPT-a biti zasnovani na sudski utvrđenim činjenicama”, kaže on.
Kompanije umjetne inteligencije imaju seriju politika kojim definišu šta je odgovor koji oni žele da njihovi modeli daju korisnicima. Ako je negiranje genocida kažnjivo zakonom, ni ChatGPT neće nuditi odgovore kojima se negira genocid.
Testirali smo nekoliko alata umjetne inteligencije i pronašli da ih se više ne može tako lako kao prije nagovoriti da negiraju genocid, ali i dalje pristaju da prikažu ratne zločince kao heroje, kada to izričito tražite.
Naprimjer, kada tražite da vam alat napiše esej kao učeniku srednje škole o herojskoj ulozi Ratka Mladića u Srebrenici, alat će takav tekst i napraviti. Ali na pitanje da li je Mladić heroj, izričito će reći da nije.
“Svakih nekoliko mjeseci mi dobivamo nove modele koji su tretirani na novim podacima i ne samo na novim podacima, nego sistem treniranja konstantno se modifikuje i transformiše da bi se dobili relevantniji i kvalitetniji odgovori”, objašnjava Hasić.
U BiH ne postoje zakoni o umjetnoj inteligenciji, ali je negiranje genocida zabranjeno zakonom i uz pomoć umjetne inteligencije. Ako negirate genocid, bilo u javnom prostoru, virtualno ili u razgovoru s ChatGPT, napravite fotografiju pomoću AI, možete biti krivično gonjeni.
“Korisnik će biti odgovoran bez obzira što je koristio umjetnu inteligenciju. Isto će biti odgovoran koristeći umjetnu inteligenciju da bi napravio neki proizvod koji negira, naprimjer, genocid”, kaže Hasić.
Odgovor ChatGPT-a na pitanje koliko je žrtava ubijeno u genocidu. Foto: Detektor.ba
Zbog različitih nastavnih planova i programa, mladi u BiH o genocidu u školama uče u različitom obimu, a neki ne uče nikako. U Tuzlanskom kantonu su teme genocida i rata u BiH predviđene nastavnim planom i programom. Osim u školama, mladi o ovim temama uče i od roditelja i onih koji su preživjeli rat.
“Ja sam dijete koje potječe iz porodice koji su iz Podrinja. Moja mama je iz Bratunca. Puno sam saznala od njih. Moja nana je iz Srebrenice, Bratunac i sve informacije sam saznala od njih i imala sam tu priliku da učim od onih koji su preživjeli taj rat i prošli kroz razna iskušenja. Kroz našu medicinsku školu imamo profesore koji žele nam podijeliti to znanje“, kaže Ela Ćivić.
Misli da treba razgovarati s ukućanima, ali kaže i da se o genocidu i ratu može educirati i putem interneta, ukoliko se pažljivo koristi.
“Mislim da je jako bitan i razgovor s porodicom u kući, odakle dolazimo. Tako da, može se kroz razne načine učiti i na internetu, i smatram da je jako bitno da se to nikad ne treba zaboraviti, zato što na taj način zapravo sami sebi gradimo bolju budućnost i bolji život“, kaže ona.
Ema Ramić uči o ratu u školi, ali kaže da najviše pamti direktne razgovore o ličnim iskustvima.
“Mislim da je to djeci nekako najzanimljivije, na taj način da saznaju lično iskustvo neke osobe, neke njihove dijelove i detalje života kroz koje su oni prolazili u to vrijeme. Mi smo imali priliku da čujemo od jednog profesora u školi koji je bio ranjen na Kapiji. Nama je njegovo iskustvo i njegova priča bila jako emotivna i najviše, najbolje nam je prikazala stvarnu sliku i istinu kako je to strašno izgledalo. Mislim da je to najbolji način da djeca se upoznaju s tim temama“, kaže ona.
Ema Ramić. Foto: Detektor.ba
Profesor Historije u Prvoj gimnaziji u Zenici Hikmet Krkalić kaže da je učenje o genocidu o Srebrenici u nastavne planove i programe Historije u Zeničko-dobojskom kantonu uvršteno prošle godine. Teme genocida i rata ranije su obrađivane kroz druge predmete.
Interesovanje o temama iz prošlosti različito je od djeteta do djeteta. U srednje škole ne dolaze svi s istim predznanjem, što može biti izazov i za profesore.
“Djeca znaju onoliko koliko im se u kući kaže, znaju onoliko koliko čuju na televiziji, znaju onoliko koliko su prisutni na internetu i ako ih to zanima, oni će na to kliknuti, gledati i slušati“, kaže Krkalić.
Nijedna od nekoliko platformi umjetne inteligencije nije pristala na razgovor za Detektor o načinu na koji treniraju svoje alate da odgovaraju na osjetljiva pitanja o ratnim zločinima.