U završnoj riječi tužiteljica Marijana Čobović je navela da je Tužilaštvo mišljenja da je dokazalo da su optuženi počinili radnje navedene u optužnici.
Tužilaštvo smatra, kako je pojasnila, da je dokazalo postojanje oružanog sukoba na području Višegrada, Rogatice i Goražda, kao i da su optuženi pripadali Armiji Bosne i Hercegovine.
Također smatra da je dokazalo da su oštećeni u vrijeme počinjenja bili vojnici koji su položili oružje, što proizilazi iz iskaza svjedoka, kao i da su neki bili civili. Čobović je dodala da Odbrane nisu tokom suđenja osporavale status oštećenih.
“Identitet optuženih nije bio sporan niti u jednom trenutku, niti je doveden u pitanje“, kazala je ona.
Čobović se tokom izlaganja završne riječi osvrnula na brojne iskaze svjedoka za svaku tačku optužnice, kojima su, prema Tužilaštvu, potvrđeni navodi.
Tužiteljica Čobović je rekla da su svjedoci pričali da je u prostorijama ZOIL-a u Goraždu najviše tučen bio Vladimir Stjepanović dok se, govoreći o drugoj tački, pozvala na Stjepanovićevu izjavu u kojoj je naveo da ga je “Himzo udarao rukama i nogama po tijelu i glavi više puta“.
Ona je podsjetila, između ostalog, da je Milorad Ćupović izjavio da ga je tukao Ramiz Mićivoda i da ga je “unakazio“, kao i da je Miodrag Andrić naveo da je bio tučen i vođen na ispitivanje, te da je potpisivao svaki dokument koji mu je dao Dobrača.
Čobović se osvrnula i na nalaz i mišljenje vještaka vojne struke, prema kojem je tretman ratnih zarobljenika u Međeđi zavisio od naređenja koje je Vojna policija dobila od načelnika bezbjednosti.
Ramić, Selimović i Mićivoda optuženi su za zločine počinjene od 1992. do 1994. nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada. S njima se sudi i Dobrači, kome su na teret stavljeni zločini nad zarobljenicima i civilima počinjeni 1995. na području Rogatice i Goražda.
Prema optužnici, Ramić je bio načelnik za bezbjednost Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane i kasnije pomoćnik komandanta za bezbjednost Višegradske brigade ABiH, Selimović je bio pripadnik organa bezbjednosti i kasnije pomoćnik komandanta IBOG-a za bezbjednost, Mićivoda zamjenik komandira čete Vojne policije IBOG-a, a Dobrača referent za štabno-bezbjednosne i vojno-policijske poslove pri organu bezbjednosti 81. divizije ABiH, te kasnije pomoćnik komandanta za bezbjednost ove divizije.
U Ramićevoj ingerenciji, kako je navela tužiteljica Čobović, bila je Vojna policija koja je bila zadužena za ratne zarobljenike. On je, kako se navodi, imao ovlaštenja i obaveze da spriječi nezakonito postupanje prema njima.
Tužilaštvo se tokom izlaganja osvrnulo i dokaze Odbrana, među kojima i vještaka vojne struke Ramićeve Odbrane, Envera Mujezinovića.
“, Tužilaštvo smatra da je pokušao da umanji odgovornost službe vojne bezbjednosti“, kazala je Čobović.
Ona je dodala, između ostalog, i da smatra da Odbrana Selimovića nije uspjela dokazati tezu da je djelovanje u ZOIL-u u Goraždu bilo u skladu s principima humanog postupanja.
“Tužilaštvo smatra da su dokazani svi navodi optužnice i da su optuženi Ćamil Ramić, Himzo Selimović, Ramiz Mićivoda i Mehmed Dobrača učinili krivična djela koja im se stavljaju na teret“, kazala je Čobović i predložila da ih Sud oglasi krivim.
Završna riječ Ramićeve Odbrane zakazana je za 21. juli.
