Uroš Mirošljević je, svjedočeći putem videolinka iz Osnovnog suda u Banjoj Luci, kazao da je 1992. bio angažovan kao bezbjednosni oficir u 22. lakoj pješadijskoj brigadi 1. krajiškog korpusa.
Prisjetio se da se javio komandantu Bošku Peuliću, koji je bio smješten u Pošti, na spratu, u Kneževu. U ovoj zgradi, potvrdio je svjedok, nalazio se i zatvor, gdje su se nalazila zatvorena lica, koja je obezbjeđivala Vojna policija.
Odgovarajući na pitanja tužioca Edina Muratbegovića, Mirošljević je kazao da je on u odnosu na zatvorena lica imao bezbjednosne zadatke, ali da nije davao naređenja Vojnoj policiji.
Dodao je da je odnos čuvara i pripadnika jedinice prema zatvorenim licima bio korektan te da on nema drugačija saznanja. Izjavio je da je tokom njegovog angažmana bilo zatvoreno 15 do 20 lica te kako on ne zna je li vođena evidencija o tim licima.
Svjedok je izjavio da su komanda korpusa i odjeljenje bezbjednosti davali odobrenje za razmjenu i puštanje zatvorenika te da je on imao zadatak da sagleda i ocijeni stanje u zatvoru. Naveo je da kod zatvorenih lica nije primijetio povrede.
Boško i Davor Peulić te Petar Đurić optuženi su za zločine protiv civila i ratnih zarobljenika od maja do oktobra 1992. na području Skender-Vakufa i Travnika. Optužnica tereti Boška Peulića u svojstvu komandanta 22. lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske, Đurića kao de facto komandira Vojne policije, a Davora Peulića kao de facto komandira centra veze.
Odgovarajući na pitanja Odbrane, svjedok je kazao da je on sačinjavao izvještaj o stanju u zatvoru, koji je dostavljao načelniku bezbjednosti 1. krajiškog korpusa, te dodao kako se ne sjeća da je i komandant Boško Peulić dobijao ovakav izvještaj.
Mirošljević je izjavio da u prostorijama za zadržavanje nije bilo tragova maltretiranja te da kod ratnih zarobljenika nije vidio tragove mučenja. Negirao je da je prilikom odlaska zatekao zarobljenike u donjem vešu.
Potvrdio je da je osiguranje bezbjednosti ratnih zarobljenika bilo u njegovoj nadležnosti te da je Boško Peulić, kojeg nikad nije vidio u prostoriji za zadržavanje ratnih vojnih zarobljenika, zabranio maltretiranje.
Na dodatno pitanje Tužilaštva BiH, pojasnio je da je dolazio u zatvor barem jednom sedmično.
Tokom saslušanja putem videolinka zabilježeni su problemi sa zvukom, zbog čega se svjedočenje nije moglo najjasnije čuti.
Tužilaštvo je uložilo i tri preostala materijalna dokaza.
Suđenje se nastavlja u septembru, kada je planiran dokazni postupak Odbrane.
