Za Janku Csepregi iz Budimpešte ovogodišnja posjeta Srebrenici i učešće u ljetnoj školi prilika je da posvjedoči o zajednici i projektima koji se 30 godina nakon genocida bore protiv zaborava i negiranja.
Dok u predahu od posjete mjestima stradanja Srebreničana sjedimo u blizini jednog od ugostiteljskih objekata, Janka nam govori kako je za nju ljetna škola među najvažnijim prilikama da shvati kontekst genocida. Ranije je Srebrenicu posjećivala tokom zime i doživjela ju je kao pusto mjesto.
“Pronalazila sam Srebrenicu koja je tada bila jako depresivno mjesto. Nisam mogla zamisliti kako ljudi mogu živjeti ovdje, posebno oni koji su preživjeli genocid, kako se mogu vratiti ovdje i nastaviti život”, kaže nam Janka.
Ljetnoj školi se odlučila pridružiti jer je bila zainteresovana za nova znanja o genocidu u Srebrenici, ali i zbog rada Memorijalnog centra, kojim je impresionirana i koji smatra važnim poslom. Razgovori s predavačima Azirom Osmanović i Hasanom Hasanovićem, koji su kao mladići preživjeli srebrenički genocid, za nju su nova inspiracija i danas je svjesna da je život u Srebrenici misija u borbi za pravdu.
“Ne mogu zapravo izraziti na koji način su me dotakle njihove priče i mislim da je to nešto neprocjenjivo. Nije to nešto što možemo dobiti kroz knjige, izložbe ili muzeje, nego trebamo ovaj lični kontakt, zbog čega mislim da je ova ljetna škola tako posebna”, dodaje Janka.
Janka nosi iz Srebrenice poruke misije borbe za pravdu i istinu. Foto: Detektor
Viola Pasolini iz Cesene, u Italiji, u Srebrenicu dolazi još od 2013. s različitim grupama mladih iz svoje domovine, ali ovo je prvi put da učestvuje na ljetnoj školi. Historija Bosne i Hercegovine joj je, dodaje, posebna strast jer je i sama studirala historiju, a ova škola donijela joj je nova znanja koja će ponijeti kući.
U blizini Slapovića, srebreničkog sela gdje se nekada nalazio jedan od punktova holandskog mirovnog bataljona pri Ujedinjenim nacijama, Viola nam govori kako svakom novom posjetom Srebrenici obogaćuje svoje znanje.
“Neka od ovih mjesta već ranije sam posjetila, ali svaki put kad se vratim, otkrijem nešto novo. (…) Veoma mi je važno da budem ovdje i da otkrijem sva mjesta, jer ona imaju veliki utjecaj na mene i sve druge. Vidim da ljudi imaju veliko interesovanje i da su počastvovani što su dio ovog”, pojašnjava nam.
Viola je jedna od osam učesnika ljetne škole koji su iz Italije došli kao predstavnici ARCI-ja, organizacije čiji je osnovni cilj očuvanje tekovina antifašizma, demokratije i educiranje mladih na tim vrijednostima.
Andrea Rizza Goldstein, predstavnik ove organizacije, za Detektor govori kako već godinama sarađuju s Memorijalnim centrom i da im je izučavanje metodologije kojom stručnjaci, historičari, vodiči i istraživači ovog centra danas rade jedna od ključnih aktivnosti.
“Za mene je to jako zanimljivo i na ličnom i profesionalnom nivou”, navodi Andrea.
Viola na lokaciji kod Slapovića. Foto: Detektor
Cilj je da, na osnovu iskustava koja ove godine ponesu iz Srebrenice, mladi učesnici ljetne škole iz Italije mogu samostalno voditi nove grupe, kojima će prenositi znanja o genocidu. Posebno je to, dodaje, važno u kontekstu rezolucije o genocidu koja je prošle godine usvojena u UN-u, ali i trenutnih ratova i zločina kojima svijet svjedoči.
Za njega bez razumijevanja Srebrenice, nije moguće ni razumjeti trenutne napade na međunarodno pravo, koje je, i pored neuspjeha, imalo i uspješne poteze, poput toga da je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju prepoznao i kaznio počinioce genocida.
“Početak problema je bio s raspadom Jugoslavije, ratom u BiH i genocidom u Srebrenici. Ako nekako ne uspijemo zaustaviti svijet i vratiti na onaj trenutak gdje su počeli ovi problemi, tražiti rješenje, imat ćemo daljih genocida, bez ikakve mogućnosti da civilno društvo i međunarodna zajednica imaju mogućnost da intervenišu, da to zaustave”, pojašnjava Andrea.
Učesnici škole s kojima smo razgovarali slažu se da sa stečenim znanjima, ali i međusobnim upoznavanjem mogu proširiti informacije o genocidu u Srebrenici, ali i dovesti nove mlade u posjetu Potočarima, kako bi razgovarali s preživjelim žrtvama.
“Veoma je teško da uđete u njihove cipele i da razumijete, ali mislim, ako im priđemo sa otvorenim umom i očima, možemo stvarno biti u dodiru i pokušati razumjeti, naučiti o njihovom iskustvu. Mislim da su njihova svjedočenja to što nas dovodi ovdje iz godine u godinu, jer je veoma važan posao koji rade”, dodaje Viola.
Azir, na mjestima na kojima je svjedočio zločinima, uči mlade o genocidu u Srebrenici. Foto: Detektor
Azir Osmanović, jedan od edukatora ljetne škole, dok mlade vodi u zgradu Memorijalnog centra u Potočarima, kaže nam kako je ovo jedan poseban način izučavanja ratnih zločina i sudbine Srebrenice. Posebno jer mladi imaju priliku učestvovati i u svim drugim aktivnostima, od dočeka tabuta s posmrtnim ostacima žrtava i učesnika Marša mira, pa sve do konferencija i kolektivnog ukopa.
A važno mu je da je s njima prošao i sve druge lokacije kojima je i sam svjedočio, o kojima se malo zna i koje nisu označene.
“Kada se njima ispriča o tome, onda se javljaju neke ideje o markiranju tih lokacija. Naravno, to nije u našoj nadležnosti, ali je dobro da ljudi znaju i to, evo da, nakon 30 godina od genocida, da takve lokacije nisu označene”, navodi Azir.
Prva ljetna škola Memorijalnog centra Srebrenica održana je 2024. godine, u partnerstvu s Balkanskom istraživačkom mrežom BiH, kako bi se dao prostor porodicama žrtava s ciljem da, dijeleći priče o ljudima koji su ubijeni u genocidu, doprinesu “društvenoj promjeni”, boreći se protiv negiranja genocida, ali i diskriminacije povratnika, koji su u genocidu izgubili svoje najmilije.
Ove godine mladi iz cijelog svijeta će, osim učenja, imati priliku posjetiti različite lokacije stradanja Srebreničana tokom marša smrti, ali i majke Srebrenice, koje danas u ovom gradu svjedoče historiji.
U više presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid, u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka.
