Nekoliko delegatkinja predalo je dva amandmana u Dom naroda Parlamenta Federacije na Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona kojima traže da se “krivična djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava” dodaju u član kojim se onemogućava otkup kazne zatvora do godinu dana, uz djela protiv ustavnog poretka, trgovine ljudima, djela protiv spolne slobode i morala, krivična zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i krivična djela protiv braka, porodice i mladeži.
Trenutno se, prema Krivičnom zakonu Federacije, izrečena kazna zatvora u trajanju do jedne godine može, na zahtjev osuđenog, zamijeniti novčanom kaznom koja se plaća u jednokratnom iznosu u roku do 30 dana. Svaki dan izrečene kazne zatvora iznosi 100 KM.
Devet delegatkinja tražilo je i izmjenu u članu koji se odnosi na razmatranje olakšavajućih okolnosti kod odmjeravanja kazni, tražeći da se one ne uzimaju u obzir kod djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava.
Jedna od delegatkinja, Silva Banović, kaže da odbijanje amandmana zastupnice Adise Kokić-Hinović na sjednici Federalnog predstavničkog doma izaziva ozbiljnu zabrinutost, te podriva temelje pravde i prikazuje odsustvo poštovanja prema žrtvama gnusnih zločina.
“Zločini protiv čovječnosti, uključujući silovanja žena i djece, predstavljaju najteža kršenja međunarodnog humanitarnog prava i omogućavanjem njihovog ‘otkupa’ šalje poruku relativizacije odgovornosti, obezvrjeđuje institut kazne i provocira teške traume žrtava”, smatra Banović, dodajući da je otkup kazni u slučaju ovih krivičnih djela u suprotnosti sa evropskim standardima i načelima pravde kojima BiH teži.
Adnin Hasić. Foto: Detektor
Adnin Hasić, predsjednik porodica žrtava ubijenih na Uborku i Sutini 1992. Mostar, kaže da je za njih neprihvatljivo da za pravosnažne presude ratnog zločina postoji mogućnost otkupa kazne novčanim sredstvima.
“Kazne za ratne zločine trebaju biti veće. Neprihvatljivo je da ratni zločinci budu osuđeni na godinu dana i još da tu kaznu mogu otkupiti novcem”, kazao je Hasić, podsjećajući da je Dražen Lovrić, pravosnažno osuđen na godinu dana zatvora zbog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog 1993. godine na području Mostara, zatvorsku kaznu zamijenio sa 36.500 KM.
Hasić kaže da je presuda Lovriću dokaz da pravda za žrtve ratnih zločina ne postoji, te da je kazna od godinu dana zatvora neadekvatna, bez obzira ako se radi o sporazumu o priznavanju krivice sa Tužilaštvom.
Advokatica sa dugogodišnjim iskustvom Nedžla Šehić dijeli mišljenje s Hasićem o izricanju odgovarajućih kazni kako bi se izbjegao otkup.
“Sud ima odgovornost da izrekne odgovarajuću kaznu. Samim tim što izrekne kaznu do godinu dana, Sud daje argumente da se takve kazne otkupe”, rekla je Šehić.
Detektor je ranije pisao o sklapanju sporazuma o priznanju krivice Redžepa Beganovića koji je proglašen krivim da je, kao pripadnik Četvrte brigade Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne, nečovječno postupao prema civilnom stanovništvu i jednu maloljetnu osobu pokušao silovati u decembru 1993. godine.
Iz Kantonalnog suda u Bihaću za Detektor je potvrđeno da je Beganović kaznu zatvora zamijenio novčanom u iznosu od 22.200 KM i to za period od sedam mjeseci i 12 dana, a istovremeno je Sud osuđenog oslobodio plaćanja novčane kazne u iznosu od 14.300 KM za vrijeme koji je osuđeni proveo u pritvoru, a to je četiri mjeseca i 18 dana.
Midheta Kaloper. Foto: Detektor
Midheta Kaloper, predsjednica Udruženja žrtava rata Foča ‘92., kaže da je kazna zatvora donekle satisfakcija žrtvama i spoznaja da će je počinilac odslužiti.
“Ne postoji novac na svijetu koji može nadoknaditi našu bol, našu patnju, naše stradanje. Pa to nije pravda, to je uvreda za svaku žrtvu”, govori Kaloper, dodajući da se nada da će država konačno stati na stranu pravde i ne dozvoliti da ijedna žena doživi da silovatelj može otkupiti kaznu.
Nekadašnji sudija Državnog suda, advokat Esad Fejzagić, pojasnio je da, i ako se kazna do godinu dana zamijeni novčanom, ostaje u evidenciji kao kazna zatvora.
“Postavlja se pitanje je li racionalno, je li u interesu, specijalne i generalne prevencije, da to bude propisano za sva krivična djela? Očigledno ima mišljenja da ne bi trebalo, i možda su i upravu. Što se tiče ratnih zločina, zbilja ja sam tu mišljenja da to ne bi trebalo dozvoliti”, kazao je advokat Fejzagić.
Organizacija TRIAL International zabilježila je da je između 2006. i 2016. godine 17 predmeta ratnih zločina u kojima je optuženom izrečena kazna zatvora od 12 mjeseci. U najmanje 15 tih predmeta izrečena zatvorska kazna je zadovoljavala uslove za zamjenu novčanom kaznom.
Ajna Mahić iz organizacije TRIAL International kaže da svaki slučaj zamjene kazne zatvora novčanom u predmetima ratnih zločina šalje poruku da za najteža kršenja ljudskih prava, naročito uzimajući u kontekst dešavanja u ratnom periodu, postoji mogućnost izbjegavanja adekvatne sankcije putem isplate.
“Primjena ovog instituta je kritikovana i od međunarodnih tijela koja se bave zaštitom ljudskih prava. UN Komitet za eliminaciju diskriminacije nad ženama (UNCEDAW) je u julu 2020. godine donio odluku protiv Bosne i Hercegovine u kojoj je, između ostalog, od države zatražio da osigura donošenje zakonodavnih mjera koje će spriječiti da osuđeni počinitelji ratnih zločina budu izuzeti od sankcija, uključujući smanjenje kazni i zamjenu zatvorske kazne novčanom kaznom“, pojašnjava Mahmić.
Ona kaže da je teško pružiti jedinstven odgovor za različite pravne sisteme, ali najveći broj zemalja prihvata rješenje prema kojem se kazna zatvora zamjenjuje radom za opšte dobro na slobodi, koje je ocijenjeno kao najviše svrsishodno i kompatibilno postizanju krivičnopravnih ciljeva.
Parlament Federacije BiH. Foto: Detektor
Zastupnica Adisa Kokić-Hinović je u saradnji sa TRIAL International u BiH prvo predala inicijativu Federalnom ministarstvu pravde, od kojeg su dobili neformalno obećanje da će se urediti prvom izmjenom Krivičnog zakona.
“Nedavni Prijedlog izmjena i dopuna Krivičnog zakona nije uopće obuhvatio navedeno, iako se mijenjala i odredba Zakona koja obuhvata otkup kazne zatvora. Bilo je jasno da moram amandmanski djelovati i iskoristiti priliku da još jednom, ali sada u Parlamentu Federacije, iznesem svu argumentaciju, analize i preporuke međunarodnih organizacija i konvencija”, kaže Kokić-Hinović, za čije amandmane u Predstavničkom domu su odbili glasati ili su bili suzdržani.
“Zaista mnogo toga mogu razumjeti – da neko nešto ne razumije, ne poznaje, pa nema stav o tome, ali ne mogu da razumijem da nakon toliko argumenata, analiza, preporuka međunarodnih organizacija, glasa suzdržan ili protiv da za krivična djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava nema otkupa kazne zatvora”, dodaje ona.
Zastupnica Kokić-Hinović kaže da bi amandman bio od velike koristi jer su još uvijek u toku suđenja za ratne zločine, te da bi bila poruka da Federacija neće dopustiti da se na bilo koji način smanji ili ukine sankcija za krivična djela zločina protiv čovječnosti ili međunarodnog prava.
Porodice žrtava se nadaju da će u narednom periodu delegati u Domu naroda Parlamenta Federacije imati razumijevanja prema žrtvama i njihovim porodicama, te da će podržati prijedlog kojim se ispravljaju manjkavosti samog Krivičnog zakona.
“Za žrtve i porodice žrtava je neprihvatljivo da postoje zakonske odredbe koje omogućuju da ratni zločinac bude osuđen na godinu dana i da svoju kaznu plati. Ako bi se ovaj amandman usvojio u Parlamentu, to bi bila svakako satisfakcija za žrtve i njihove porodice”, poručio je Hasić.
Banović je optimistična u vezi sjednice Doma naroda 10. juna, ali i oprezna, kaže, jer politička volja nerijetko izostaje u jačanju vladavine prava i suočavanju s prošlošću.
“Ovo je prilika za dokazati kako napredujemo u pravom smjeru i ispravljamo namjerne ili slučajne propuste. Vjerujem u odgovorne pojedince i stranke koje razumiju težinu ovog pitanja i koje mogu prepoznati važnost izmjene Krivičnog zakona, kako bi se zaštitilo dostojanstvo žrtava i osigurala pravda”, nada se Banović.
