Emza Fazlić, glasnogovornica INO-a BiH, za Detektor kaže kako su operativnim radom u proteklom periodu, u saradnji s Komisijom za nestala lica iz Crne Gore, došli do podataka gdje bi se posmrtni ostaci članova porodice Klapuh – Hasana, Feride i Sene – mogli nalaziti, nakon čega su pokrenuli procedure za utvrđivanje identiteta, što je preduslov da budu prebačeni u našu zemlju.
“Oni se u našoj centralnoj evidenciji vode kao nestale osobe. Tražili smo od Komisije iz Crne Gore da, u skladu sa sporazumom o međudržavnoj saradnji i pravilima o postupanju, izađu na teren i pokušaju pronaći posmrtne ostatke, odnosno da se ta lokacija otkopa. Dogovoreno je da će se u srijedu raditi reekshumacija radi uzimanja koštanih uzoraka. Dakle, tijela se neće vaditi, već samo koštani uzorci koji će ići na DNK analizu”, pojasnila je Fazlić.
Ako se potvrdi da se zaista radi o čanovima porodie Klapuh i da su to njihovi posmrtni ostaci, dodaje Fazlić, onda će uslijediti prava ekshumacija i procedura prebacivanja tih posmrtnih ostataka u BiH.
Detektor je ranije pisao kako su na parceli blizu teniskog terena u Nikšiću, na livadi do koje se dolazi šumskim putem, navodno sahranjeni članovi porodice Klapuh. Ferid Klapuh, koji je u vrijeme ubistva oca, majke i sestre bio u Sarajevu, tada je rekao kako nije siguran da su oni sahranjeni na tom mjestu, jer osim izjava svjedoka ne postoji nikakva službena zabilješka. Od 2009. godine on je od Instituta za nestale osobe BiH tražio da ekshumiraju njihova tijela i prebace ih u BiH, kako bi ih sahranio, a prošle godine dao je krv za DNK analizu.
“Meni nije dozvoljeno da u srijedu prisustvujem reekshumaciji u Nikšiću. Nakon identifikacije, kada tijela budu prebačena u BiH, tek onda se mogu uključiti. Ja odlučujem nakon toga gdje će biti sahranjeni. Do godišnjice 6. jula, sumnjam kako će sve biti završeno”, rekao je Klapuh.
Hasan, Ferida i Sena Klapuh ubijeni su 6. jula 1992. i bačeni s mosta u Plužinama. Za ovaj zločin, 1996. godine su, u odsustvu, osuđeni bivši pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) Zoran Vuković, Janko Janjić, Radomir Kovač i Zoran Simović, koji za to nisu proveli ni dana u zatvoru.
Zbog neprijavljivanja krivičnog djela i počinilaca, na osam mjeseci zatvora osuđen je Vidoje Golubović, na osnovu čijeg iskaza je podignuta optužnica. On je jedini prisustvovao suđenju i proveo osam mjeseci u istražnom zatvoru, što mu je uračunato u kaznu.
Prema informacijama Detektora, Vuković i Kovač žive u Foči i rade za jednu privatnu kompaniju.
Osnovni sud u Podgorici je Sudu BiH ranije uputio zamolnicu za preuzimanje izvršenja kazne zatvora nad osuđenim Radomirom Kovačem, pozivajući se na Evropsku konvenciju o prenosu postupka u krivičnoj stvari. Sud BiH je odbio preuzimanje izvršenja kazne jer je Kovaču u Crnoj Gori suđeno u odsustvu.
Iz Ministarstva pravde BiH su ranije naveli da je Ministarstvo pravde Crne Gore uputilo zamolnicu za Vukovića, Kovača i Simovića. Navode da zamolnica ima u naslovu “prenos kaznenog postupka iz Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu”, dok se u tekstu spominje “preuzimanje izvršenja kazne zatvora u trajanju od 20 godina po presudi Višeg suda u Podgorici zbog kaznenog djela ‘ratni zločin protiv civilnog stanovništva’”.
Zbog toga je od Ministarstva pravde Crne Gore zatraženo da se “precizira obim, odnosno radnje međunarodne pravne pomoći koje se mole od pravosudnih tijela BiH, prema kojim tačno osobama, te dostave njihovi podaci, uključujući mjesto prebivališta, državljanstvo i drugo”, te ostala relevantna dokumentacija koju predviđa ugovor o pravnoj pomoći, kako bi se moglo dalje postupati.
