Svaki 22. maj je težak za Saninu Tabaković koja je u napadu na selo Lozje izgubila oca Šahina. Od majke Paše, koja je pobjegla dolinom rijeke Drine, saznala je za njegovu sudbinu.
“Otac je bio tu negdje čuvao stražu u komšiluku i samo je njoj rekao da bježi kroz prozor sa zadnje strane kuće i da trči prema kući Ibra Bogdanića, u kojoj su bile sve komšije. Pošto su bili napadnuti, išli su dole prema Drini, gdje je spomenik, tu su pretrčavali cestu. Ko je uspio da pretrči, spasio se, ko nije, ostajao je na cesti“, priča nam Sanina.
Sedam dana prije napada na Lozje, priča nam ona, pod kišom metaka i puzeći obalom majka ju je izvukla u Goražde. Imala je samo 18 godina i bila je trudna. Kosti oca nikada nije pronašla, a najviše je boli nepravda.
“Niko još nije procesuiran za vaj zločin. Moja majka je išla da svjedoči, davala izjavu. Ljudi koji su činili zločine slobodno šetaju Kopačima. Meni je želja da dočekam pravdu i pronađem kosti oca kako bih ga dostojno ukopala“, navodi ona.
U Sudu Bosne i Hercegovine vodi se postupak protiv Branislava Lasice i Miroslava Milovića, koji su optuženi da su komandovali i učestvovali u napadu na Lozje (Kokino Selo), prilikom kojeg je ubijeno oko 30 osoba. U optužnici je navedeno je da su među žrtvama bili uglavnom civili – uključujući žene, djecu i starije osobe – a više desetina ljudi je odvedeno i zatočeno. Optuženi su u svojstvu komandanata jedinica Vojske Republike Srpske (VRS).
Za zločin u Lozju je u drugom predmetu optužen Brane Petković. Optužnica protiv njega potvrđena je još u novembru 2020. godine, a on je nedostupan.
Midheta Kaloper je uspjela da preživi napad, ali mnogi civili, uključujući i njenu rodicu koja je bila trudna, su ubijeni. Priča nam da su je policijske agencije kontaktirale za postupak protiv Petrovića.
“Ja sam imala upit od jedne policijske agencije da li želim da se izjasnim da mu se sudi u Srbiji. Ja sam rekla da ne želim – jer Srbija nije osudila nijedan zločin u BiH, nije priznala genocid u Srebrenici. Kako da vjerujemo tim institucijama da će pravično suditi i donijeti pravednu odluku za nas“, kaže za Detektor Kaloper koja je u napadu na Lozje izgubila 13 članova porodice, među kojima majku i brata.
Detektor je ranije pisao da ona još traga za posmrtnim ostacima brata Midhata.
“Dvije osobe koje su optužene za ovaj zločin se nalaze u Srbiji. Ovo je jedan od najvećih zločina koji su se desili na području Bosansko-podrinjskog kantona i teško nam je svake godine. Jer dok smo mi porodice žive, ne dozvoljavamo da se ovaj dan zaboravi. Nadamo se da ćemo dočekati barem malo pravde“, kaže Kaloper.
Prema podacima Saveza logoraša BiH, srpske vojne formacije su preživjele i ranjene iz Lozja odvele u logor “Podhranjen”, kao i na druga mjesta zatočenja. Oko 38 zarobljenih su odmah odvedeni u nepoznatom pravcu i nakon toga im je izgubljen svaki trag. Navode da je u logorima Goražda ubijeno preko 40 stanovnika, izbjeglica, kao i trudnica u devetom mjesecu trudnoće, dok je među najmlađim žrtvama bila djevojčica od 12 godina.
Sud BiH je ranije optužbe za učešće u napadu na Lozje oslobodio Dragana Šekarića, koji je zbog zločina počinjenih na području Višegrada osuđen na 17 godina zatvora.
Viši sud u Beogradu je krajem prošle godine nepravosnažno osudio Lazara Mutlaka na sedam godina zatvora zbog silovanja u Lozju krajem maja 1992. Mutlaka je prvobitno optužilo Tužilaštvo BiH, a predmet je kasnije preuzelo srbijansko pravosuđe.
