Enver Beriša kazao je da je radio u Policijskoj stanici u Sapni i da su tu bila dovedena trojica zarobljenika. Kazao je da su u stanicu dolazili ljudi da se raspituju za svoje nestale, a da se jedan dan okupila veća grupa pripadnika Armije BiH i zahtijevala da im predaju zarobljenike.
“Imali su puške, zolje, bilo je grozno, htjeli su ili nas da likvidiraju ili da im damo te zarobljenike”, prisjetio se Beriša.
Dodao je da je bio sam u stanici sa kolegom i da je otišao do vojne komande po pomoć, te se vratio sa Izetom Mehinagićem. Prema njegovim riječima, pred stanicom je bio tajac jer je neko javio da se zarobljenik objesio.
“Ta masa vojnika se smirila, vidjeli su da je nastao problem, čovjek se objesio iz straha”, naveo je svjedok.
Dodao je da su u prostoriji vidjeli zarobljenika koji je sjedio i bio obješen za kabal, a pored njega su bila druga dvojica. Kako je rekao, daljih dešavanja se ne sjeća vjerovatno zbog šoka.
Beriša je kazao da je Stanica policije jedno vrijeme bila pod vojnom komandom, ali se ne sjeća u kojem periodu. On je rekao da je načelnik bio Asim Alić, a komandir Fadil Mujić. Na pitanja Odbrana kazao je da taj dan u stanici nisu bili Alić i Mujić.
Mujo Muratović, Rasim Omerović, Asim Alić, Fadil Mujić i Ismet Memić optuženi su za ubistva deset srpskih civila i tri zarobljena pripadnika Vojske Republike Srpske, kao i nečovječno postupanje od 9. oktobra 1992. do 6. jula 1994. godine. S njima je bio optužen i Šemso Muminović, ali je predmet u odnosu na njega razdvojen.
Svjedok Hamdija Halilović, koji je bio policajac, ispričao je kako su pripadnici vojske u Stanicu policije doveli tri zarobljenika.
“Mi pitamo: ‘Od kuda ovi?’ Dečko je rekao: ‘Po naređenju Šemse Muminovića'… eto kao sigurniji su kod nas”, prisjetio se Halilović.
Kazao je da se pred stanicom okupilo dosta civila i vojnika koji su galamili i htjeli da uđu. On je naveo da je u istrazi naglasio da ne može tvrditi da li su tada u stanici bili rukovodioci, te misli da je sutradan bilo ispitivanje. U ranijem svjedokovom iskazu se navodi da je Fadil Mujić uzimao izjavu od jednog zarobljenika dok su okupljeni galamili.
“Izašao je i rekao: ‘Prestanite ljudi’, a nama je rekao da stavimo situaciju pod kontrolu”, stoji u ranijem iskazu.
Halilović je rekao da neki dijelovi zapisnika nisu tačni. Braniocu Ifetu Feragetu je kazao da nije pročitao zapisnik.
Svjedoku je predočeno da je ranije izjavio da je čuo da su dvojica zarobljenika mučeni i ubijeni, te bačeni u rijeku, na šta je on rekao da su to priče.
Hajro Kofrc posvjedočio je kako je u januaru 1993. krenuo s kolegom iz Tuzle da preuzme zarobljenike u Sapni.
“Rečeno nam je da tamo postoje zarobljenici od kojih se za neke smatralo da su izvršili ratni zločin… Mi smo imali ideju da ih odvedemo za Tuzlu”, rekao je Kofrc, koji je radio pravne poslove u bataljonu Vojne policije Drugog korpusa.
Kazao je da su uzeli izjave od dva zarobljenika, te da je moguće je da je mlađi, koji je “govorio da je ubijao i klao”, imao ozljede.
Ispričao je da se okupila masa svijeta i da je bilo izbjeglica koji su tražili svoje najmilije. Rekao je da im nisu dozvolili da odvedu dvojicu zarobljenika, a čuo je da je bio i treći koji se objesio. Dodao je da se kasnije pričalo da su dva zarobljenika umrla zbog jake zime.
Braniocu Senadu Šmigaloviću je rekao da mu se zarobljenici nisu žalili na maltretiranje. Kazao je da je moguće da je mlađi zarobljenik rekao da je ogrebotine zadobio prilikom zarobljavanja.
Svjedok Safet Tulić kazao da je prešao u Vojnu policiju nekoliko mjeseci nakon što je došao u Sapnu u jesen 1992. Naveo je da se toj jedinici priključio i Ismet Memić Iko, moguće šest mjeseci kasnije.
Tulić je rekao da je čuo da su u Sapnu dovedena tri zarobljenika i da je kad se vratio sa dopusta čuo da su odvedeni u Tuzlu na razmjenu.
Suđenje se nastavlja 29. maja.
