This post is also available in: English
Hajrudin Paraganlija će 12. maja u mezarju Veljaci u Bratuncu ukopati posmrtne ostatke supruge Zinete i kćerke Almere, koja je imala godinu dana kada je ubijena. Obje su pronađene u masovnoj grobnici u bratunačkom selu Joševa, gdje su živjele u porodičnoj kući.
“Kako će se čovjek osjećati kada izgubi kćerku, suprugu, majku, snahu i njenu kćerku. Oni su ubijeni u napadu srpske vojske na selo 23. maja 1992. godine. Majku još nisam pronašao, kao ni brata Adila“, kaže Hajrudin.
Posmrtne ostatke njegove kćerke i supruge je DNK analizom potvrdio Komemorativni centar u Tuzli. Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, u Bratuncu se još traga za 32 djece.
Derviša Hodžić i danas traži posmrtne ostatke Elvisa. On je sin njenog supruga iz prvog braka koji je sa bratom Salmirom i majkom Zinetom ubijen u mjestu Suha kod Bratunca.
Dok pokazuje mjesto gdje se nalazila kuća u kojoj su zapaljeni 10. maja 1992., priča kako je kasnije u Srebrenici upoznala supruga Beriza koji joj je ispričao šta im se desilo.
“Upoznali smo se u Srebrenici, gdje je on izbjegao iz Bratunca i ispričao mi svoju priču. Uzeli smo se i bili smo u braku nepune dvije godine. Dobili smo dva sina“, priča Derviša.
Beriz je nestao padom Srebrenice u julu 1995. Ukopan je 2004. godine u Memorijalnom centru u Potočarima.
Na ploči u dvorištu gdje živi upisana su imena Hodžić Osmana i Zinete – roditelja njenog muža, zatim imena Sabre, Salmira i Elvisa, kao Mehe i Fatime Džananović i dječaka Muamera i Adnana Ramića.
“Jedan stariji čovjek nam je pričao u Srebrenici kako je tu noć, prolazeći pored kuće, osjetio kako gori ljudsko meso“, prisjeća se Derviša.
Salmir je imao devet, a Elvis 11 godina. Kaže da su posmrtni ostaci Salmira pronađeni, ali se ona nada da će pronaći i Elvisove.
“Moja djeca su davala krv za DNK analizu. Da mi je da ih nađem i ukopam. Svojoj djeci sam rekla – da su bogdo živi, svaku bih marku raspolovila da ih školujem. Ali nema od toga ništa nažalost“, kaže Derviša za Detektor dok pokazuje njihove školske fotografije.
Srpske snage su 17. aprila 1992. preuzele kontrolu nad općinom Bratunac i uloženi su sistematski napori da se Bošnjaci u općini razoružaju, utvrđeno je u više haških presuda.
Nakon što su 9. maja 1992. zapaljene kuće u bošnjačkim selima Cerivac i Polje, narednog dana su napali bošnjačka sela Suha i Mihaljeviće, gdje su muški stanovnici zarobljeni i odvedeni u školu “Vuk Karadžić”, dok su žene i djeca odvedeni na fudbalski stadion u Bratuncu, navodi se u presudama Radovanu Karadžiću, prvom predsjedniku Republike Srpske osuđenom na kaznu doživotnog zatvora zbog genocida i drugih zločina, i Momčilu Krajišniku, bivšem predsjedniku Skupštine Republike Srpske koji je osuđen na 27 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti, progon, istrebljenje, ubistva i deportaciju nesrba širom BiH.
Nisam ih rodila, ali sam ih othranila
Safeta Sinanović sa fotografijama djece u Suhoj. Foto: Detektor
Safeta Sinanović traga za Jasminom i Salkom – sinovima njenog muža Junuza iz prvog braka. Jasmin je imao 12, a Salko 11 godina. Obojica su išli u Osnovnu školu “Vuk Karadžić“ u Bratuncu.
S Junuzom u braku dobila je sina i kćerku.
“Jednu večer se zapucalo u selu i muž se prepao za djecu. Ujutro kada smo ustali, on je rekao: ‘Uzet ćeš ovu djecu, vodit ćeš ih majci u Suhu, ja ću ovu dvojicu voditi kod moje majke u Veliće. Ako jedni poginu, ostat će drugi, neko će ostati iza mene. Večeras smo mogli poginuti svi’. Tako smo se razdvojili“, priča Safeta.
Njen muž je pobjegao u šumu, pa mu je skoro svaki dan nosila hranu i obilazila njegove sinove koji su bili kod svekrve. Opisuje ih kao crnokose i živahne dječake, koji su dane provodili u igri s loptom i da mnogo voljeli brata i sestru.
“Ja ih nisam rodila, ali sam ih othranila. Bila sam im druga majka. Trudili se da budu još bolji prema meni. Zvali su me mama, majka“, prisjeća se Safeta.
Kada je zapucalo, Safeta je uspjela s djecom pobjeći za Živinice 10. maja, dok joj sudbina Jasmina i Salke nije poznata. Prema pričama mještana Suhe koji su izašli poslije nje, sumnja se da su ubijeni i zapaljeni, dok joj se svekrva pronađena mrtva na putu u šumi.
“Imam želju da ih nađem dok sam živa, da im se zna mezar, da brat i sestra mogu otići da im prouče Fatihu. Molila bih svakoga ko nešto da zna da mi kaže, ako zna gdje su odvedeni i ubijeni. Sve smo pokušali, u svaku šuplju bukvu i potok sam zavirivala, tražila ih. Veliku želju imam da ih nađem“, kaže Safeta.
Njen suprug Junuz poginuo je u Srebrenici 1992. godine, a ukopan je u Veljacima gdje će ovog 12. maja biti ukopan i brat Ramiza Salkića.
Obilazak grobnice Suha 10. maja
Derviša Hodžić ispred spomenika stradalima u Suhoj. Foto: Detektor
Nakon duže od 30 godina traženja, Ramiz Salkić će u Veljacima, pored brata Ahmeta i oca Hameda, ukopati posmrtne ostatke brata Hamdije. Iz škole “Vuk Karadžić“ su prebačeni u logor na Pale, nakon čega su razmijenjeni između Ilijaša i Visokog.
“Ja sam otišao u jednu porodicu na oporavak, a on je s grupom prijatelja i našim rođakom krenuo prema Sarajevu. Znam da su došli do Ahatovića. Nedugo nakon toga su napadnuti i Ahatovići, gdje je počinjen veliki zločin. Jedan dio saputnika se uspio vratiti prema Visokom, ali on i naš rođak Šerif nisu. Ponovo su zarobljeni i odvedeni u Ilijaš, nakon čega su ubijeni“, kaže Ramiz.
Pojašnjava da mu je brat bio pod drugim imenom ukopan u Ilijašu, nakon greške koja je napravljena u prepoznavanju tokom ekshumacije tijela iz masovne grobnice. Po naredbi Tužilaštva BiH, prošle godine je urađena reekshumacija i DNK analiza, čime je potvrđeno da posmrtni ostaci pripadaju Salkićevom starijem bratu.
“Nažalost, mi smo u situaciji da se ne radujemo da će nam javiti da je neko živ, već se radujemo da nam jave da su pronašli kosti i da ćemo znati gdje je mezar“, kaže Ramiz.
U Memorijalnom centru Veljaci kod Bratunca do sada su ukopani posmrtni ostaci 307 osoba koje su ubijene u ratu. Na kolektivnoj dženazi 12. maja će biti ukopano pet osoba. Na porodičnim mezarjima su ukopani posmrtni ostaci još 42 osobe, pojašnjava Šuhra Sinanović, predsjednica Udruženja “Žene Podrinja“ iz Bratunca.
“Devet kompletnih porodica u Bratuncu je nestalo…”, kaže ona.
Još se traga za 280 osoba s područja Bratunca.
“Na području Bratunca i Zvornika je pronađeno najviše masovnih grobnica“, govori Sinanović koja će s porodicama žrtava 10. maja obići mjesto na kojem je pronađena masovna grobnica “Suha” iz koje su ekshumirani posmrtni ostaci 38 žena i djece, a istog dana će sa Ljubovijskog mosta spustiti u vodu ruže za nestale.
*Ova analiza je napisana uz pomoć projekta Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu, koji finansira Evropska unija, a sprovodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP). Sadržaj ove analize je isključiva odgovornost BIRN-a i ne odražava nužno stavove Evropske unije niti UNDP-a.