Svjedok Nedžad Ramić u ranijim iskazima je kazao da je 1993. i 1994. bio šef kancelarije komandanta Teočanske brigade Dževada Avdičevića i da je komanda bila u Herama, gdje je bilo i nekoliko ratnih zarobljenika.
Kazao je da je starijeg zarobljenika po imenu Ljuban jedan udarao metalnom šipkom, dok ga nisu zaustavili vojni policajci. Naveo je da je Ljuban poslije razmijenjen.
“Doveden je Budimir Jovanović… Bio je u lošem stanju, ljubičast, teško pretučen… On nije razmijenjen, on je strijeljan, kao i Rajo iz Lokanja”, izjavio je Ramić.
Prema njegovim riječima, u komandi su se sastali Ahmed, inžinjerac, koji je tu dolazio, kao i Muharem Efendić i Avdičević, te su donijeli naredbu za strijeljanje.
“Ja sam je lično vidio, vidio sam da je naredbu potpisao Dževad Avdičević”, rekao je svjedok, dodajući da je naredbu zaveo u protokol.
Naveo je da je u naredbi bilo određeno da strijeljanje izvrše pripadnici Izviđačko-diverzantske čete, ali da se nisu pojavili, odnosno da je njihov komandir odbio naređenje. Ramić je čuo da je na livadi u Herama u zarobljenike pucao brat obavještajca Amira Subašića.
“Ja nisam prisustvovao, a mnogi su išli. Pričali su da je pucao iz automatske puške u glavu… i odmah su padali u iskopane grobove”, kazao je svjedok.
On je naveo da je naredba za strijeljanje napravljena u četiri primjerka. Ispričao je da mu je Avdičević pred kraj rata tražio naredbu iz arhive i da mu je on predao. Dodao je da je poslije rata Avdičević dolazio s bratom kod njega kući i da su se raspitivali o drugim primjercima, te da su komentarisali kako su čuli da je neko jedan primjerak prodao.
Dževad Avdičević, Ahmed Hadžajlić i Izet Ikanović optuženi su za zlostavljanje trojice zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske u Rastošnici, kao i strijeljanje dvojice po prijekom sudu. Prema optužnici, oni su bili na komandnim pozicijama u Armiji BiH na području Teočaka i Kalesije. U ovom predmetu bio je optužen i Muharem Efendić, ali je postupak protiv njega razdvojen.
Komentarišući iskaz svjedoka Ramića koji je preminuo prošle godine, Avdičevićev branilac Ifet Feraget je kazao da svjedok u prvom iskazu nije naveo ništa u vezi strijeljanja. On smatra da su drugi i treći zapisnik dati svjedoku na potpis, a da je on rekao da nije voljan da to ponovi na sudu.
“Zato nije pozvan, čekalo se da umre”, rekao je Feraget.
On je naveo da Ramić i Avdičević nisu bili u dobrim odnosima i da je svjedok iz osvete pristao na nezakonite radnje u istrazi. Prema riječima Ferageta, svjedok je govorio o periodu kada su bile žestoke borbe i kad je Avdičević bio u zemunici.
Hadžajlićev branilac Almir Šindrić ocijenio je da su tri iskaza svjedoka iskonstruisana i kontradiktorna. Kako je rekao, nemoguće je da svjedoku nije predočen prvi iskaz.
“Nije razjašnjeno zašto je mijenjao iskaz”, rekao je Šindrić.
Napomenuo je da se u jednom iskazu spominje Ahmed, a u drugom Ahmet, što otvara pitanje identiteta. Kazao je da iz dokaza proizilazi da je Hadžajlić jednom dolazio u Here, a da svjedok spominje više puta.
Ukazano je na to da svjedok jednom kaže da ne zna kako se zvao Subašić koji je pucao, a drugi put navodi ime Sead, da ga jednom za njega kaže civil a drugi put vojnik, kao i da jednom kaže da je vidio naredbu a drugi put da je diktirana.
“Svjedok pominje puno naroda, od tog puno naroda nijednog nismo saslušali da kaže jest, tako je bilo”, rekao je branilac Amir Mešić.
Na suđenju je saslušan svjedok Sead Mekić koji je bio referent u 206. brigadi. On je govorio o akcijama i postupanju prema ratnim zarobljenicima. Prisjetio se da je bio jedan zarobljenik kojeg je komandant njegove brigade odveo u Tuzlu.
Mekić je kazao da mu je pretpostavljeni bio Ćamil Ahmetović. Kazao je da s njim nije učestvovao u ispitivanju ratnih zarobljenika, kao i da mu nije poznato da su dvojica strijeljana na području Teočanske brigade.
Sudija Miroslav Popović sugerisao je Tužilaštvu da razmotri spisak preostalih svjedoka i pozove one koji imaju saznanja o relevantnim okolnostima.
Suđenje se nastavlja 2. jula.
