Miralem Džamdžić kazao je da je 1992. radio u vlaseničkom tužilaštvu kada je vidio postrojavanje vojske. Kako je naveo, jedna koleginica je prokomentarisala: “Gdje li će, ko će ovo zaplatiti?” Prema riječima svjedoka, tada se dogodio napad na Džamdžiće.
“Vojska je sišla u šumarak, do vikendice mog amdiže… Odmah su ubili sina njegovog”, rekao je svjedok, pozivajući se na ono što je čuo od drugih.
Naveo je da su u napadu ubijeni njegov amidža Hasan i njegov sin Amir, mladić Muhamed Pašić te bračni par Šahinpašić, kao i jedan stariji čovjek. Dodao je da su svi objekti zapaljeni.
Govoreći o početku ratnih dešavanja u Vlasenici, Džamdžić je kazao su u aprilu zajednički držali straže, a da su srpske snage 21. aprila preuzele opštinu. Rekao je da je upućen poziv za predaju oružja, što je i on učinio odnijevši u policiju pištolj za koji je imao dozvolu.
Kazao je da su ljudi hapšeni, a među njima i njegov rođak Muhidin Dautović, koji je pretučen u policiji. Kada je izašao, kako je naveo, rekao mu je da su ga tukli Goran Višković i Goran Garić.
Džamdžić je kazao da je pokušavao napustiti Vlasenicu, ali da je bila gužva za dobijanje propusnica. Na kraju je s jednim čovjekom iz Kladnja potpisao ugovor o zamjeni kuća i otišao je.
Za progon bošnjačkih civila u Vlasenici – protivpravna zatvaranja, ubistva, seksualna zlostavljanja, mučenja, nestanke i druga nečovječna djela počinjena tokom 1992. i 1993. godine sudi se Radenku Staniću, Miroslavu Kraljeviću i Goranu Gariću. Prema optužnici, Stanić je bio komandir Stanice javne bezbjednosti u Vlasenici, Kraljević komandir specijalnog voda, a Garić policajac. Višković je u dva odvojena postupka osuđen na 20 godina zatvora za zločine u Vlasenici, a u toku mu je suđenje za genocid u Srebrenici.
Branilac Nenad Rubež predočio je izjavu svjedoka Džamdžića iz 2008. u kojoj nije spomenuo da mu je rođak Dautović rekao da ga je tukao Garić, već Višković i drugo lice. Svjedok je kazao da se možda nije sjetio.
Branilac je naveo da Goran Garić nije bio karatista, kao što se navodi u izjavi, pitajući svjedoka da li je možda došlo do zamjene identiteta, na šta je Džamdžić rekao da je to moguće. Potvrdio je da je čuo da su spominjani Rade i Zoran Garić.
Svjedok je braniocu Veljku Ćivši kazao da je čuo da su bili sastanci o podjeli opštine, a da mu nije poznato da se bošnjačko stanovništvo nije odazvalo na poziv za mobilizaciju 1991. godine. Rekao je da se pričalo o naoružavanju Srba i Bošnjaka.
Suđenje se nastavlja 16. aprila.