Optuženima se, kako je pročitao tužilac Tarik Crnkić, na teret stavlja da su svjesno pružali pomoć članovima udruženog zločinačkog poduhvata za vrijeme široko rasprostranjenog i sistematičnog napada – od 6. jula do 01. novembra 1995. godine – koji su organizovali pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), usmjerenog na Bošnjake u zaštićenoj zoni UN-a Srebrenica. U ovom periodu je do 40 000 Bošnjaka uklonjeno iz srebreničke enklave, a više od 7000 bošnjačkih muškaraca i dječaka ubijeno, zakopano, ali i premješteno na druge lokacije.
Prema optužnici, ne manje od 829 zatočenika, bošnjačkih muškaraca i dječaka iz zaštićene zone UN-a Srebrenica je 14. jula 1995. godine s područja općine Bratunac organizovano autobusima i kamionima prisilno dovedeno u osnovnu školu u naselju Roćević u općini Zvornik. U njihovom transportu su učestvovali i pripadnici Vojne policije Bratunačke brigade VRS-a, uključujući Radenka Zarića. Muškarce su – naoružani automatskim oružjem – obezbjeđivali pripadnici Vojne policije Zvorničke i Bratunačke brigade, kao i pripadnici Drugog bataljona Zvorničke brigade, na način da su se rasporedili oko škole i oružjem ciljali u vrata i prozore zgrade škole i fiskulturne sale u kojoj su bili zatočenici, a ispred koje se nalazio oteti transporter UN-a u kojem su, s teškim naoružanjem, bili pripadnici Vojne policije Bratunačke brigade.
U školi su, prema optužnici, zarobljenici držani u nehumanim uslovima bez vode i hrane, kao i u stalnoj atmosferi straha za vlastiti život, te je nekoliko zarobljenika 14. jula 1995. godine ubijeno vatrenim oružjem u neposrednoj blizini škole u Roćeviću, kada je slučajno ranjena mještanka iz ovog mjesta.
Crnkić je pročitao da je 15. jula 1995. godine, nakon što je stigao pred osnovnu školu u Roćeviću, Miodrag Pavlović zvani Mijo, kao pripadnik Vojne policije Zvorničke brigade VRS-a, izlazeći iz auta prijetio zarobljenicima, držeći u ruci hladno oružje većih dimenzija – “sablju” ili “mačetu”, da bi zatim ispred škole na naročito brutalan način navedenim hladnim oružjem ubio nekoliko zatočenika, čija tijela su ostala u krugu školskog dvorišta.
U optužnici se navodi da su istog dana Zarić, Pavlović, Drašković i Tomić s drugim osobama učestvovali u organizovanom premještaju zatočenika iz škole u Roćeviću u kamione koji su jedan po jedan dolazili, zatim prevozu i obezbjeđenju zarobljenika do lokaliteta šljunkare na obali Drine, u naselje Kozluk (općina Zvornik), zvani Kozlučki navoz. Tu je zarobljenicima naređivano da iskaču sa kamiona u rupe u zemlji većih dimenzija oko kojih je poredano u polukrug bilo raspoređeno oko 30 pripadnika Zvorničke i Bratunačke brigade, Podrinjskog odreda specijalnih snaga “Vukovi sa Drine” VRS-a, te naoružanih civila, među kojima i optuženi Drašković, Milić, Zarić i Tomić, pa su – pucajući iz vatrenog oružja – učestvovali u ubistvu zarobljenika.
Crnkić je pročitao da su kamioni dolazili i odlazili jedan po jedan do navedene lokacije iz škole u Roćeviću tokom cijelog dana, kao i da je dovožena municija, hrana i piće za osobe koje su učestvovale u pogubljenjima.
Na ovoj lokaciji je do kraja dana 15. jula 1995. godine, kako se navodi, ubijeno ne manje od 829 osoba, čiji posmrtni ostaci su naknadno zatrpani u masovne grobnice na ovom lokalitetu, a potom premještani u više sekundarnih masovnih grobnica.
Tužilac Crnkić je u uvodnoj riječi rekao da događaj u i oko zaštićene zone UN-a Srebrenica sigurno predstavlja vrhunac mržnje i zločina počinjenih tokom rata u BiH.
“Posljedice ovog zločinačkog plana i danas se osjećaju u čitavoj Bosni i Hercegovini“, kazao je on osvrćući se na plan UZP-a, te dodao da će Tužilaštvo kroz materijalne dokaze predstaviti hornologiju dešavanja.
Materijalnim dokazima, prema njegovim riječima, dokazat će se i da je zbog provođenja etničkog čišćenja u Podrinju došlo do priliva velikog broja stanovništva u Srebrenicu.
Govoreći o objektivnim nalazima, Crnkić je pojasnio da će dokazi pokazati da je plan “Krivaja ‘95“ u sebi sadržavao genocidnu namjeru. Dodao je da će Tužilaštvo, između ostalih dokaza, izvesti i presretnute razgovore najviših oficira u tom periodu.
Navode optužnice Tužilaštvo će, osim brojne materijalne dokumentacije te vještaka, dokazivati i saslušanjem više od 100 svjedoka, od kojih njih 10 ima mjere zaštite.
Svjedoci će potvrditi, kako je naveo Crnkić, da su danima nakon strijeljanja u Roćeviću neke osobe hvatane u dvorištima, vađene iz rijeke i vođene na ponovno strijeljanje.
Crnkić se osvrnuo i na optužene i kazao da je Milić bio “rijedak pripadnik ‘Vukova sa Drine'“. Pojasnio je da je optuženi bio nesposoban za vojnu službu, radio kao evidentičar i da nije odlazio na ratište, a da je živio u neposrednoj blizini mjesta strijeljanja. Dodao je da je Milića vidjelo više svjedoka taj dan.
Svjedoci dovode na lice mjesta, prema Tužilaštvu, i Draškovića koji je bio na poštedi, odnosno nije bio u vojsci tih dana.
“Slično je i za Milana Tomića. Isti nije služio vojsku i bio je u svom naselju gdje i danas živi“, kazao je Crnkić i dodao da su i ovog optuženog svjedoci vidjeli da učestvuje u strijeljanju.
Najmanje tri svjedoka su vidjela Pavlovića, koji je bio pripadnik Vojne policije Zvorničke brigade, kako je rečeno u uvodnoj riječi, sa mačetom pred školom kako udara Bošnjake.
Tužilaštvo je Sudu dostavilo i prijedlog za utvrđene činjenice, a Sud je ostavio Odbranama dva mjeseca da se izjasne o njemu.
Odbrane su zadržale svoje pravo da naknadno iznesu uvodne riječi.
Suđenje će se nastaviti saslušanjem prvog svjedoka 19. maja.
