Protiv Odobašića je dobojsko Okružno javno tužilaštvo podiglo optužnicu u novembru 2022. godine, a kako se nije pojavljivao na zakazivanim ročištima za izjašnjenje o krivnji, Okružni sud u Doboju je za njim raspisao potjernicu po kojoj je ranije i uhapšen u Švedskoj, ali je njegovo izručenje u konačnici odbijeno.
Vrhovni sud Švedske smatra da je optuženi, poznat i pod nadimkom Kvaka, previše bolestan da bi mogao biti izručen prema švedskom zakonu.
“Njegovo izručenje bi bilo nečovječno”, navodi se u odluci Vrhovnog suda, koja je konačna i na nju nije dozvoljena mogućnost žalbe, a u koju je Detektor imao uvid.
Vrhovni sud Švedske nije razmatrao pitanje krivice Odobašića. Međutim, iako je Sud utvrdio da je previše bolestan za izručenje, a time i za suđenje, također je priznao da Bosna i Hercegovina ima značajan interes za njegovo izručenje zbog ozbiljnih optužbi protiv njega.
U odluci Suda je također navedeno da postoje osnovi za sumnju da su optužbe protiv Odobašića utemeljene.
“Postoje sumnje da je počinio zločine za koje je optužen u Bosni i Hercegovini. Međutim, procijenili smo da humani razlozi nadilaze aspekt pravde”, rekao je sudija Vrhovnog suda Petter Asp.
Sličnog mišljenja o humanim razlozima i poštivanju konvencija je i Per Hedvall, koji je tokom razmatranja Vrhovnog suda obavljao funkciju zamjenika pravnog savjetnika.
“Kada imamo sporazume o izručenju s drugim državama, poput Evropske konvencije o izručenju, trebali bismo pretpostaviti da je država koja traži izručenje donijela ispravnu i dovoljnu procjenu u svojoj odluci o pritvoru”, pojašnjava Hedvall.
Vrhovni sud u odluci smatra da je Odobašić ovisan o pomoći svojih najbližih za uzimanje lijekova i obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti.
Kako se Odobašić nije pojavljivao na zakazivanim ročištima za izjašnjenje o krivnji, Okružni sud u Doboju mu je, po prijedlogu Tužilaštva, odredio pritvor i raspisao potjernicu po kojoj ga je švedska policija uhapsila u januaru prošle godine u njegovom domu u gradu Trollhättanu.
Nakon hapšenja, Odobašić je proveo nekoliko mjeseci u pritvoru te je pušten na slobodu u junu 2024., ali mu je izrečena mjera zabrane putovanja.
Istog mjeseca, ljekarski nalaz je potvrdio njegovo narušeno zdravstveno stanje, što je bilo ključno u odluci Vrhovnog suda da ga ne izruči.
Njegov branilac Jadranko Hadžisejdić je u dobojskom sudu izjavio da je optuženi bolestan i da koristi invalidska kolica, a pozivi za izjašnjenje o krivici Odobašiću su upućivani i direktno u Švedsku putem Ministarstva pravde BiH.
Odobašić negira optužbe
Zgrada Opštine u Brodu. Enes Mehmedagić/TTELA
Prema evidenciji stanovništva, Odobašić je nastanjen u Švedskoj od 1994. godine.
Kada ga je švedski list TTELA kontaktirao u novembru prošle godine, on je negirao sve optužbe.
“Tačno je da me je Bosna i Hercegovina pozivala nekoliko puta, ali Švedska ne želi da me izruči. Da su htjeli, već bi to učinili”, kazao je Odobašić.
Naveo je da protiv njega nema dovoljno dokaza i da jedan od oštećenih samo traži finansijsku odštetu.
“Sve što govore i što su govorili jesu laži i izmišljotine”, ustvrdio je Odobašić.
U gradu Trollhättanu, koji ima oko 50.000 stanovnika, živi velika grupa ljudi koji su pobjegli od ratova na Balkanu tokom 1990-ih godina. Dedo Odobašić vodi miran život u blizini svoje bivše supruge, troje djece i unučadi.
On je 2021. osuđen za krivično djelo u vezi s narkoticima nakon što je uhvaćen s tabletama metadona bez recepta. Naknadna istraga pokazala je da nikada nije radio u Švedskoj te da tvrdi da je u invalidskim kolicima nakon što je ranjen iz vatrenog oružja tokom rata.
Optužnica Okružnog javnog tužilaštva u Doboju tereti Odobašića da je od kraja marta do juna 1992. narušavao tjelesni integritet i mučio civilna lica srpske nacionalnosti koja nisu bila vojno angažovana, niti su učestvovala u vojnim operacijama.
Tereti se da je 30. marta 1992. u prostorijama zgrade Skupštine opštine Bosanski Brod zadao više udaraca u glavu drveno-metalnim predmetom oštećenom G. S., nakon što su ga prethodno pretukli i mučili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane.
Prema istoj optužnici, u mjesecu junu 1992., nakon što je dovedena u zgradu Stanice javne bezbjednosti Bosanski Brod i smještena u ćeliju broj 5, mučio je oštećenu Š. M., kojoj je bombu stavio u usta i uvrtao je, a nakon toga uzeo i cijev pištolja gurao joj u usta i izbio joj sedam zuba, da bi joj potom zabio nož u tjeme glave, usljed čega je krvarila.
S jednim od oštećenih u ovom predmetu, G. S., ranije su razgovarali novinari švedskog lista TTELA, kojima je ispričao da je prije rata bio prijatelj sa optuženim, da su išli zajedno na fudbal i da poznaje članove njegove porodice, kao i da se tada nadao njegovom izručenju.
“Ako ga Švedska ne izruči, to je njihova greška. On je počinio mnogo zla tokom rata. Ne samo meni već i mnogim drugima”, izjavio je oštećeni ranije.
On dalje priča kako su ga u zgradi Opštine mučili, skinuli do gola, gasili cigarete po njemu i polomili mu rebra.
“Petorica su me mučila u sobi 301 u zgradi Opštine. Dedo Odobašić je bio jedan od njih. Kada su ga pustili u sobu, uzeo je metalni i drveni ražanj, i počeo me udarati po glavi”, prisjetio se.
Mogućnost procesuiranja u Švedskoj
Tužiteljica dobojskog Okružnog javnog tužilaštva Mersiha Mehmedagić kazala je da je ova pravosudna institucija spremna na saradnju s policijom i tužiocima ako Švedska podigne optužnicu protiv Odobašića.
Švedska može podići optužnicu protiv Odobašića za zločine počinjene u Bosanskom Brodu, prema principu univerzalne jurisdikcije. Međutim, u praksi su takve optužnice rijetke.
Švedski sud je 2011. osudio Ahmeta Makitana na pet godina zatvora za teško kršenje međunarodnog prava, zbog zločona nad zatočenicima srpske nacionalnosti 1992. u logoru “Dretelj” kod Čapljine.
Makitana je švedsko tužilaštvo optužilo da je, kao pripadnik Hrvatskih obrambenih snaga i stražar u logoru “Dretelj”, od maja do augusta 1992. godine učestvovao u zlostavljanju 21 civila srpske nacionalnosti.
Iste godine Švedska je izručila Zemira Kovačevića, koji je kasnije u Sudu BiH osuđen na deset godina zatvora za zločine počinjene na području Bosanskog Broda.
Kovačević je proglašen krivim za ubistva, maltretiranje i pljačku srpskih civila u martu i aprilu 1992. u selu Sijekovac kod Bosanskog Broda, dok je oslobođen optužbi da je u julu i augustu vodio civile na prinudne radove.
Ovaj članak je rezultat saradnje između švedskog lokalnog lista TTELA i Detektora.