Predstavnice Centra ženskih prava Zenica su na konferenciji za medije saopćile da su zahtjevom prema Ministarstvu pravde Federacije BiH tražile hitnu izmjenu Porodičnog zakona u pogledu isključive zabrane naplaćivanja usluge posredovanja koje se obavezno provodi prije pokretanja brakorazvodne parnice u slučaju kada bračni partneri imaju maloljetnu djecu.
“Prilikom plaćanja posredovanja dolazimo do još jednog apsurda gdje je različito od kantona do kantona, kreće se od 30 do 400 KM. Ako žena nema novaca da plati posredovanje, ne može se ni razvesti”, kazala je Meliha Sendić, predsjednica Centra ženskih prava Zenica.
Sendić je navela da su žene, uslovljene plaćanjem posredovanja, prisiljene vratiti se u nasilne zajednice, jer najčešće nemaju sredstava da pokriju potrebne troškove, zbog čega, kako je rekla, dolazi i do femicida.
“Napravio se sistemski problem za žene i djecu koji žele da izađu iz nasilne zajednice”, kazala je.
Nurka Babović, koja radi u Centru ženskih prava na poziciji terapeuta, podrške i psihološkog savjetovanja, rekla je da su žene koje su se obraćale za pomoć uglavnom bile prisiljene vratiti se nasilniku, jer nisu imale novac za plaćanje obaveznog posredovanja koje zakonom nije ni predviđeno.
“Žena koja je nedavno bila kod nas, rekla je da ima majku kod koje može otići, ali da je ona bolesna i ne može čuvati djecu da bi ona uspjela naći posao. Rekla je: ‘Ja se moram vratiti u nasilan brak’”, kazala je Babović.
Prema njenim riječima, od ubistva Nizame Hećimović je broj poziva za pomoć i podršku znatno uvećan, jer su žene u objektivnom strahu za svoj život, kao i živote djece.
“One bi rado izašle iz nasilne veze da pokrenu postupak razvoda, ali ne mogu jer se plaća posredovanje. Pod hitno treba usvojiti inicijativu i olakšati postupak ženama koje žele da se razvedu”, navela je Babović i dodala da takva praksa može dovesti do kulminacije nasilja.
Prema podacima koje je Centar prikupio, obavezno posredovanje je besplatno samo u Kantonu Sarajevo i Bosansko-podrinjskom kantonu, dok se u drugim kantonima cijene ove usluge razlikuju. Najskuplje iznose plaćaju žene u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i Srednjobosanskom, gdje iznosi idu i do 400 KM.
Sendić je objasnila da Centri za socijalni rad naplaćuju uslugu u skladu sa svojim uredbama, a da postupak posredovanja mogu raditi i advokati koji također naplaćuju uslugu.
Naglasila je da žene ne smiju biti ostavljene na dobru volju pojedinih senzibilnih direktora centara koji im neće naplatiti uslugu posredovanja, nego da se zakonom mora naznačiti kao izričito besplatno.
Stefan Almehagen Sandstad, otpravnik poslova Ambasade Kraljevine Norveške u Sarajevu, kazao je da podaci pokazuju značajno povećanje nasilja i ubistva žena u BiH i da je neophodno da svi sudionici društva poduzmu sve korake u osiguravanju zaštite žena i djece.
“Bezbjednost i sigurnost svih građana su od suštinske važnosti za društvo koje gaji toleranciju, a rodno zasnovano nasilje je nešto što remeti harmoniju i prijetnja je društvu, bez obzira da li govorimo o fizičkom, psihičkom, seksualnom ili finansijskom nasilju”, kazao je.
Pozvao je vlast na aktivno sudjelovanje u inicijativama i podršku organizacijama civilnog društva u pogledu sprečavanja nasilja i ubistava žena.
