Milica Višnjić izjavila je da je u napadu 19. decembra izgubila brata Tomu Višnjića i sestru Goju Stojanović, kao i druge članove familije i komšije. Navela je da su njeni roditelji slavili slavu u selu Medanovići, a da su brat i sestra bili kod njih. Bila je na poslu u Foči kada je čula za napad i da u bolnicu dovode mrtve i ranjene.
“To je bio užas kad su počeli da skidaju s kamiona… Dolazi taj jedan nesretni kamion, izlaze roditelji… Pitala sam za sestru, kažu poginula”, prisjetila se svjedokinja trenutaka dok je pred bolnicom čekala vijesti o svojim najbližim.
Dodala je da je tijelo sestre prebačeno u mrtvačnicu. Da joj je i brat stradao, kako je navela, saznala je kad su joj ljudi počeli izjavljivati saučešće za njega. Roditelji su joj rekli da je iza kuće ubijen i stric Rade Višnjić, te drugi mještani.
Navela je da je otac pričao kako je tog jutra krenuo do štale kada je počela pucnjava i kada je čuo kako ga po imenu dozivaju: “Vasilije, predajte se, opkoljeni ste!” Kako je kazala, otac je mislio da je to mogao biti glas komšije Murata iz susjednog sela, s kojim su inače bili u dobrim odnosima.
“Bio je dobar čovjek, ja ne znam je li, nije li”, rekla je Višnjić.
Za zločine počinjene na području Foče, kao i Višegrada i Čajniča, u periodu od augusta 1992. do februara 1993. godine optuženi su Ferid Buljubašić, Ahmed Sejdić, Rašid Sobo, Ševko Glušac, Zakir Jamak, Bahrudin Muhić, Adem Fehrić, Mustafa Poljo, Enver Kustura, Muhamed Liska, Sakib Čakar, Izet Sejdić i Munir Nalo, nekadašnji komandanti i pripadnici Armije BiH.
Na pitanje braniteljice Mirne Avdibegović da li joj je poznato da je njen brat posthumno odlikovan, a da je njena bratična uzela bombu iz kuće i držala je dok su se skrivali, svjedokinja Višnjić je odgovorila da nije.
Braniocu Fadilu Abazu je kazala da u selu Okosovići, odakle je bio komšija Murat, u to vrijeme niko nije živio.
Svjedok Slavko Kulić rekao je da su u Škobaljima 19. decembra poginuli njegov brat Pero i njegova žena Vinka, kao i drugi mještani. Kazao je da je njegov brat bio u radnoj obavezi kao domar u školi i da je 18. decembra uveče otišao na slavu kod Višnjića.
Kulić je izjavio da je u to vrijeme živio na Ilidži i da su na radiju čuli da se desio zločin, a poslije su u novinama vidjeli spisak poginulih. Od drugih je čuo detalje stradanja.
“Vinka je nađena u potoku, u pidžami, upucana u stomak, a Pero negdje gore”, naveo je svjedok.
Dodao je da je kuća njegovih roditelja izgorjela, kao i štala i krave.
Kulić je braniocu Nerminu Mulaliću potvrdio da je brata zadnji put vidio u januaru 1992. a da su se posljednji put čuli u martu. Na sugestiju branioca da nije mogao znati šta je brat radio do decembra, svjedok je rekao da nije, jer su telefonske veze bile pokidane.
Suđenje se nastavlja 18. februara.
