Peulići i Đurić: Obaveze komandanta na kažnjavanju potčinjenih

Vještak vojne struke Martin Frančešević kazao je da je 122. laka pješadijska brigada Jugoslovenske narodne armije od juna 1992. funkcionisala u sastavu Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), a u julu je preimenovana u 22. brigadu.

Vještak je rekao da je komandant Brigade do oko 20. oktobra 1992. bio Boško Peulić i da je u to vrijeme bila raspoređena na području Skender-Vakufa, Vlašića i Kotor-Varoši.

“Komanda je bila smještena u Skender- Vakufu, sada Kneževo, u zgradi Pošte, a poslije na Vlašiću“, rekao je Frančešević.

On je potvrdio da iz borbenih izvještaja proizilazi da su 15. maja bile borbene aktivnosti na Vlašiću i da je Brigada imala gubitaka. Naveo je da je komandant Brigade glavna figura u jedinici.

“Jedini koji ima ovlaštenja da izdaje zapovijesti i dodjeljuje zadatke“, rekao je vještak, dodajući da na osnovu dokumentacije nema razloga da nije mogao djelovati i 15. maja.

Frančešević je objasnio da je komandant, u slučaju da sazna da su podređeni kršili propise, dužan pokrenuti prikupljanje dokaza s ciljem kažnjavanja, kao i da spriječi činjenje djela ukoliko je to moguće.

On je dodao da su lica koja su zatvorena pod kontrolom komandanta. Naveo je da je brigu o ratnim zarobljenicima treba da preuzme korpus nakon što ga obavijesti komandant brigade, a da civile treba predati policiji, ili se s komandantom korpusa konsultovati o postupanju prema njima.

Frančešević je rekao da je u sastavu 22. brigade bio vod Vojne policije. Kako je naveo, komandir Vojne policije je dužan da vodi računa o postupanju svojih podređenih.

Na pitanja sudije Zorana Božića o ulozi pomoćnika komandanta za bezbjednost, vještak je objasnio da komandant Brigade generalno izdaje naređenja svima, a da Vojnoj policiji, kada su u pitanju svakodnevne aktivnosti, izdaje posredno preko pomoćnika za bezbjednost.

“Komandant je prioritetno usmjeren na vođenje borbi, pomoćnik za bezbjednost ima ovlaštenja kao stručni nosilac, ali ne može raditi ništa mimo direktivi komandanta“, kazao je Frančešević.

Dodao je da komandir Vojne policije prvo obavještava pomoćnika za bezbjednost o saznanjima o prestupima, ali da za neka lakša djela može i sam preduzeti disciplinske mjere, a može obavijestiti i komandanta.

Boško i Davor Peulić, te Petar Đurić optuženi su za zločine protiv civila i ratnih zarobljenika od maja do oktobra 1992. na području Skender-Vakufa i Travnika. Optužnica tereti Boška Peulića u svojstvu komandanta 22. lake pješadijske brigade VRS-a, Đurića kao de facto komandira Vojne policije, a Davora Peulića kao de facto komandira centra veze.

Na pitanja Odbrane Boška Peulića, Frančešević je potvrdio da u dokumentaciji nije pronašao da je komandir Vojne policije obavijestio komandanta o eventualnim spornim postupanjima. Složio se sa sugestijom branioca Zorana Kisina da nema nijedan dokaz da je komandant bio obaviješten o zlostavljanju zatvorenika. Vještak je kazao da se nije bavio pitanjem gdje se 15. maja nalazio Peulić.

Đurićevom braniocu Slobodanu Cvijetiću potvrdio je da nije imao dokument o personalnim postavljenjima u Vojnu policiju.

Na ročištu je nalaz dao vještak psiholog Džanan Berberović, koji je zaključio da svjedoci Ramo Alić i Uroš Mirošljević nisu procesno sposobni, jer bi dolazak na Sud i svjedočenje moglo ugroziti njihovo zdravlje.

Branilac Kisin je pitao da li bi Mirošljević, koji je bio Peulićev pomoćnik za bezbjednost, mogao svjedočiti video vezom iz Banjaluke, na šta je vještak rekao da svjedoku, koji ima 87 godina, samo spominjanje svjedočenja izaziva uznemirenost i da smatra da bi ga to moglo ugroziti.

Kisin je rekao da je Mirošljević posljednju izjavu Tužilaštvu dao u novembru 2023., te je predložio izuzeće vještaka i timsko vještačenje. Nakon što se branioci pismeno izjasne o prijedlozima, Vijeće će odlučiti u vezi dva svjedoka.

Nastavak suđenja zakazan je za 29. januar.