“Ljudi tu dolaze već s dosta znanja i nije im lako ponuditi nešto što će ih zainteresirati. To je zaista jedan od najvećih izazova – kako educirati ljude koji su već desetinama godina educirani, a mnogi od njih rade godinama”, kaže Murtezić.
Kao jedno od najvećih naslijeđa Centra ističe uvođenje edukacija o oduzimanju nezakonito stečene imovine, i sada smatra kako su sudije i tužioci stekli zavidno znanje iz ove oblasti. Također, mnogo pažnje su posvetili i educiranju iz oblasti zločina iz mržnje i govora mržnje, ali će, dodaje, rezultati takvih edukacija tek biti vidljivi u budućnosti.
Dodaje da su organizirane i radionice o krivičnim djelima koja do sada nisu bila prepoznata od agencija za sprovođenje zakona, niti procesuirana, kao što je nedozvoljena trgovina umjetninama, kako bi novitetima pokušali preduhitriti počinioce krivičnih djela. Ali sve to, navodi, nije jednostavno uz trenutne izazove u pravosuđu koji postoje i s redovnim predmetima.
“Morate imati u vidu da su sudije i tužioci kod nas jako pritisnuti ovim normama, potrebom da zadovolje ocjenjivanje, tako da je i to još jedan od izazova. Ali mislim da se generalno uspjelo u tome”, dodaje Murtezić.
Kao poseban segment noviteta koji su neophodni u pravosudnim institucijama ističe i edukacije o procesuiranje krivičnih djela počinjenih digitalnim tehnologijama. Navodi da je do sada bilo takvih razgovora, ali da je u budućnosti potrebno mnogo sistematičnije pristupiti ovom problemu, uključiti veći broj ljudi u njih, jer su danas, praktično, u svako krivično djelo uključene digitalne tehnologije.
“U tom smislu, mi imamo ljude koji su se kroz posao specijalizovali za takav rad, ali nemamo posebna odjeljenja za visokotehnološki kriminal, kao što to imate u drugim zemljama”, prepoznaje Murtezić.
Murtezić u Centru za edukaciju sudija i tužilaca FBiH. Foto: Detektor
S obzirom na prakse u pravosuđu koje su primjetne u posljednje vrijeme, gdje određene presude padaju ili gdje određeni nosioci pravosudnih funkcija krše svoje ovlasti, postavlja se pitanje koliko su pružene edukacije primjenjive u praksi. Slučajevi poput ukidanja presude Fikretu Hodžiću zbog zloupotreba prilikom nabavke respiratora za vrijeme koronavirusa ili priznanja sutkinje iz Širokog Brijega da je kopirala obrazloženje presude jednom mediju posebno su zabrinjavajući.
Murtezić navodi kako ovakvi primjeri najbolje pokazuju koliko su kontinuirana edukacija i suočavanje s greškama potrebni kako bi se naučile nove vještine, ali i kako bi nosioci pravosudnih funkcija ponovili prakse iz prošlosti. Ipak, dodaje da je pravosudna zajednica poprilično samokritična, ali da njihova zatvorenost često stvara pogrešnu percepciju u javnosti.
“Postoji ta obaveza da se, s vremena na vrijeme, pojavite pred javnošću. Vi ste javni službenik, ljudi plaćaju porez, između ostalog, i da radite svoj posao koji radite, ali i da to javnosti, koja vas plaća kroz svoj porez, objasnite šta radite, koliko radite, da u krajnjoj liniji ulijete i neko povjerenje”, naglašava Murtezić.
Za njega je tu posebno važno da se promijeni i praksa nekomentiranja presuda, na način da svako ima pravo ukazati na neku nelogičnost iz presude, ali i da se razbije antagonizam između medija i tužilaštava koji postoji godinama.
Sve ove edukacije, pojašnjava Murtezić, važne su kao dio dvodecenijskog procesa reformi kroz koje pravosuđe prolazi, kako bi se promijenila percepcija javnosti o radu pravosuđa, ali i kako bi pravosuđe konačno dobilo sve potrebne alate za provođenje zakona.
Za njega je nerazumljivo da, i pored tolikog perioda reformi, i dalje postoje zahtjevi za nova poboljšanja, što dovodi do zaključka da reforme nisu uspjele riješiti ključne izazove. To je, smatra, dio sveukupnog negativnog stanja u društvu, koje proizvodi nepovjerenje građana prema svim institucijama, pa i pravosudnim.
“Osim mnogih stvari koje su se u pravosuđu mogle mnogo bolje uraditi, mislim da je dosta toga i do generalnog društvenog okruženja. Mnogo se negativnosti uvuklo u sve pore društva i nije moglo pravosuđe ostati izolovano od svega toga”, zaključuje Murtezić.
