Nakon što je šest godina zaredom kroz izvještaj CIVICUS-a ocjenjivana kao zemlja suženih građanskih sloboda zbog ograničenja ili prepreka za slobodno izražavanje i okupljanje, BiH je ove godine pala jednu ljestvicu niže pa je ocijenjena kao zemlja pod opstrukcijom.
Prošle godine u izvještaju je ocijenjena nisko zbog čestih napada na aktiviste, novinare i LGBTIQ zajednicu, a ocjeni su doprinijele i vlasti koje često ometaju ljudska prava. U posljednjem izvještaju nisu data dodatna objašnjenja kada je BiH označena narandžastom ikonom, kao zemlja pod opstrukcijom.
“Ako procesi u Republici Srpskoj imaju tendenciju ozbiljnog nazadovanja, u entitetu Federacija BiH procesi se najbliže mogu opisati riječju ‘stagnacija’”, smatra Darko Pandurević, rukovodilac zagovaranja u Sarajevskom otvorenom centru.
“Iako postoje znakovi barem djelimične institucionalne otvorenosti za propise i politike koji se tiču ključnih pitanja ljudskih prava LGBTI osoba, činjenica je da se procesi odvijaju presporo i da se ni na jednom od ključnih pitanja”, dodaje.
BiH je lošije ocijenjena i u izvještaju “People Power Under Attack 2024”. Iako je, prema monitoringu Detektora, na posljednjim lokalnim izborima zabilježeno manje mržnje koju su širili kandidati nego na općim izborima prije dvije godine, ovog puta je mapirano značajno povećanje u širenju mržnje prema LGBT zajednici u BiH.
U izvještaju o napretku zemlje prema članstvu u EU iz oktobra 2024. godine, Evropska komisija nije zabilježila značajan napredak niti u jednom od polja koje redovno prati.
On navodi da BiH još uvijek nema politike za promociju i poštovanje ljudskih prava, što uključuje nedostatak državnih strategija za ljudska prava, nediskriminaciju i zaštitu manjina.
Detektor je izdvojio tri primjera zbog kojih je BiH suzila ljudska prava i slobode u 2024. godini.
Nijedna presuda za napade na povratnike iz mržnje
Krajem januara ove godine, u noćnim satima, ispred salona u mjestu Bikavac teško je pretučen Bahrudin Gušo, povratnik u Višegrad. Druge povratnike ovaj napad je dodatno uznemirio. A njihovi su se strahovi povećali kada su tužioci odlučili da napad ocijene kao nanošenje teške tjelesne povrede, bez motiva mržnje.
Nakon napada, Delegacija Evropske unije u BiH osudila je incident, uz ocjenu da “povećana učestalost napada na bošnjačke povratnike u istočnoj BiH izaziva ozbiljnu zabrinutost”.
Četiri mjeseca poslije, u malom naselju nedaleko od Gacka desio se incident u kojem je vatrenim oružjem pucano na kuću povratnika. Vlasti su reagovale brzo, ali su se brzo počele širiti i poruke da povratnik nije živio u kući u izgradnji i da se napad nije odnosio na njega.
U BiH još uvijek ne postoji zvanična evidencija niti statistika o napadima na povratnike, kaže zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Duška Jurišić. Kaže da i sama mora koristiti upite institucijama, izvještaje udruženja i organizacija te medijske izvještaje da dođe do podataka za vlastitu evidenciju o napadima.
“U prošloj godini u BiH je zabilježeno osam napada, dok je u 2024. godini taj broj nešto manji, gdje imamo šest napada na povratnike”, kaže ona.
Istrage ovih napada i dalje traju dugo, kaže Jurišić i dodaje da se počinioci rijetko kažnjavaju a napadi se ni ne istražuju kao djela počinjena iz mržnje.
U izvještaju Komiteta Ujedinjenih nacija za eliminaciju rasne diskriminacije iz augusta ove godine navodi se da su napadi na povratnike i njihova diskriminacija, kao i porast mržnje i ograničen napredak postizanja tranzicijske pravde, ključni problemi BiH kojima se bh. vlasti trebaju pozabaviti.
“Uprkos određenom napretku u pristupu adekvatnom smještaju, povratnici se i dalje bore s obrazovanjem, zapošljavanjem, zdravstvenom i socijalnom zaštitom, te se i dalje suočavaju s govorom mržnje i fizičkim nasiljem”, navodi se u izvještaju.
Slične ocjene napisane su u godišnjem izvještaju Evropske komisije o napretku BiH.
Istraživanje Detektora, na osnovu prvostepenih i drugostepenih presuda u posljednjih deset godina za djela povezana s mržnjom, otkrilo je neujednačeno procesuiranje i evidentiranje ovih zločina za koje se najčešće izriču uslovne kazne.
Jurišić kaže da je tražila od Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) da pravosuđe brže odgovara na napade.
“Vijeće je usvojilo zaključak da je potrebno obavijestiti sva tužilaštva u BiH, koja će se uputiti na obavezu prioritetnog procesuiranja predmeta koji se odnose na napade i zastrašivanja povratnika ukoliko se pojave u radu u njihovim tužilaštvima, te obavezi procesuiranja s posebnom pažnjom”, kaže ona.
To su za nju mali koraci koji se još uvijek ne vide u radu pravosudnih institucija pa povratnici ostaju nedovoljno zaštićeni.
Sužavanje prava LGBT zajednice u BiH
Prava LGBT osoba ove godine su značajno smanjena u entitetu Republika Srpska, najprije kroz javna zagovaranja organizacija i pojedinaca, a onda i kroz zakone.
Nakon što je više od 20 organizacija iz Republike Srpske napisalo otvoreno pismo protiveći se Nacrtu izmjena zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilju prema ženama, zbog definisanja pojma “femicid”, vlasti RS-a su odbacile zakon. Uvrštavanje termina “femicid” nakon reakcija konzervativnih nevladinih organizacija je odbačeno.
“Uvođenje rodne ideologije u naše porodično zakonodavstvo i uništavanje tradicionalne porodice pod plaštom borbe protiv nasilja i na prevaran način kroz zloupotrebu žena stvarnih žrtava nasilja”, kazao je predsjednik RS-a Milorad Dodik.
Nedugo poslije toga uslijedio je i Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika ovog entiteta kojim se predlaže brisanje termina “rodni identitet”, što su aktivisti i stručnjaci ocijenili diskriminatornim strahujući da će se dozvoliti govor mržnje prema transrodnim osobama.
“Izbacivanjem rodnog identiteta iz Krivičnog zakonika Republike Srpske, zločin iz mržnje prema transrodnim osobama nije prepoznat, što znači da će kazne biti manje za počinioce”, kaže Darko Pandurević, rukovodilac zagovaranja u Sarajevskom otvorenom centru.
Organizacija “Roditelji za prava djece”, jedna od potpisnica otvorenog pisma protiv uvrštavanja termina “femicid” u zakon, tražila je posredstvom advokatske kancelarije iz Srbije propitivanje ustavnosti termina “gender” u RS-u u nazivu institucije “Gender centar Republike Srpske”.
Ustavni sud Republike Srpske je na sjednici u oktobru utvrdio da riječ “gender”, koja se spominje u odluci o osnivanju “Gender centra Republike Srpske”, nije u saglasnosti sa entitetskim Ustavom “budući da taj pojam ne pripada nijednom od jezika u službenoj upotrebi u RS-u”.
Članica ove organizacije je ranije, gostujući u jednoj od emisija, komentarisala zakon o zaštiti žena od nasilja u porodici objašnjavajući da nema potrebe za insistiranjem na terminu “femicid”, jer je daleko veći broj ubijenih muškaraca, kao i abortusa. Ova organizacija je jedna od više od deset u BiH koje se protive ili zagovaraju zabranu abortusa, o čemu je Detektor pisao u istraživanju.
Kao najznačajniji napredak ove godine Pandurević vidi izmjene Krivičnog zakona u Brčko distriktu koje su uključile krivično djelo javnog izazivanja ili poticanja na mržnju na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
Tokom predizborne kampanje za lokalne izbore 2024. godine Detektor je pratio društvene mreže gradonačelnika i načelnika, kao i kandidata za ove pozicije, pokušavajući mapirati mržnju u njihovoj kampanji.
Rezultati pokazuju da se političari oprezno služe društvenim mrežama otkako su izmjene Izbornog zakona BiH prepoznale online prostor i društvene mreže kao prostor koji je moguće regulisati. S druge strane, u javnom prostoru, na društvenim mrežama i u medijima primjetan je govor mržnje i diskriminatoran govor prema LGBT zajednici u BiH, što je iznenađujuća promjena u odnosu na ranije kampanje za lokalne izbore, kada ova populacija nije bila dio poruka.
Centralna izborna komisija kaznila je samo dva pojedinca koji su direktno širili mržnju protiv LGBT zajednice.
Pandurević smatra da je neophodno provesti efikasnu istragu u vezi s napadom na LGBT aktiviste u Banjaluci i kazniti napadače, ukloniti sistemsku i institucionalnu diskriminaciju istospolnih parova, omogućiti administrativni proces prilagodbe spola transrodnim osobama, regulisati govor mržnje u krivičnim zakonima, te izmijeniti zakonski okvir koji reguliše slobodu okupljanja.
Pritisak na medijske radnike zbog izvještavanja o ratnim stratištima
Mladi fotograf Nidal Šaljić početkom septembra je dobio poziv da se u Policijskoj stanici Bijeljina pojavi na saslušanju u svojstvu svjedoka zbog krivičnog djela upotrebe drona, snimanja posjeda i magacina Poljoprivrednog dobra “Semberija”, mjesta na kojem se od 1992. do 1996. godine nalazio logor “Batković”.
On je fotograf koji već nekoliko godina dokumentuje sadašnji izgled mjesta gdje su tokom rata zlostavljani pritvorenici, što je njegov profesionalni doprinos u suočavanju s prošlošću i izvještavanju o sudski utvrđenim činjenicama.
Pravnici koji su analizirali slučaj Šaljića za Detektor su rekli da krivično djelo “upotreba drona” ne postoji, te da bi se uvezivanje s neovlaštenim fotografisanjem teško moglo dokazati, a iz udruženja logoraša su naveli da se radi o pokušaju zataškavanja činjenica o tome šta se desilo u logoru “Batković”.
Nakon prošlogodišnje kriminalizacije klevete u RS-u, zbog čega su već podignute neke optužnice protiv novinara, čime im je smanjen prostor za slobodan rad, Vlada Republike Srpske je još krajem marta ove godine usvojila Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, čime se one organizacije koje u potpunosti ili samo djelimično finansiraju druge države ili međunarodne organizacije, označavaju kao agenti stranog uticaja.
Iako je zakon povučen, od njega se nikada nije u potpunosti odustalo, a Vlasti RS-a su najavile njegovo usvajanje.
Tekst predloženog zakona o registru nevladinih organizacija se odnosi isključivo na nevladine organizacije koje dobijaju sredstva iz inostranstva i zabranjuje im se političko djelovanje, a distribucija njihovih promotivnih materijala će morati imati posebnu oznaku. Sličan zakon se u Rusiji koristi za represiju nad nevladinim organizacijama i medijima i s vremenom je postao inspiracija političarima u drugim zemljama, poput Gruzije.