“Nažalost, ni ove godine sve izvršene ekshumacije nisu polučile rezultate te je više od polovine ekshumacija bilo bezuspješno“, kaže Emza Fazlić, glasnogovornica Instituta.

Ona pojašnjava da su u 11 mjeseci ove godine ekshumirani ostaci ukupno 42 žrtve proteklog rata.

Najveći broj ekshumacija izvršen je na području koje pokriva Područni ured Istočno Sarajevo, koji je imao 39 ekshumacija u ovom periodu, a ekshumirani su uglavnom nekompletni skeletni ostaci 18 žrtava.

Goran Timotija, predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Trnovo, kaže da ove godine posmrtni ostaci 11 osoba, za kojima se još uvijek traga s ovog područja, nisu ekshumirani, niti je utvrđen neki novi identitet.

“Bilo je pet ili šest informacija, od tih pet ili šest provjerene su sve, a na tri lokacije su izvršena probna kopanja i informacije su se pokazale kao nepouzdane“, govori Timotija za Detektor.

Najveća bojazan porodica koje još uvijek tragaju za svojim najmilijim, kako kaže on, jeste da se to neće desiti tokom njihovog života. Nada nikad ne nestaje, pojašnjava Timotija, ali porodice su sve više i više razočarane.

“Ono što je još jedan problem je ta starosna granica, jer većina ljudi koji traže svoje najmilije su u poznim godinama. I samim tim gube nadu da će se njima nešto desiti a da ne nađu, odnosno da ne ukopaju svoje najmilije“, navodi on.

Fazić kaže da su najveći problemi u pronalasku nestalih – a koji se ponavljaju iz godine u godinu – nedostatak vjerodostojnih informacija o potencijalnim grobnicama, ali također i resursa kojima Institut raspolaže.

Ona dodaje da je ove godine samo u jednom slučaju – početkom aprila na lokalitetu Donja Dragotinja u općini Prijedor – otkrivena masovna grobnica, kada su ekshumirani posmrtni ostaci najmanje četiri žrtve.

“Prilikom ekshumacije uočeno je da su dvjema, od četiri ekshumirane žrtve, ruke bile vezane na leđima – i to kaiševima iz njihovih hlača. Utvrđeno je da se radi o posmrtnim ostacima četiri muškarca“, kaže Fazlić.

Roditelji umiru, a ne dočekaju da ukopaju djecu

Ilustracija. Foto: Facebook Institut za nestale osobe BiH

Tokom ove godine izvršene su tri provjere potencijalnih grobnica na području Kotor-Varoši, koje nisu dale rezultate, pojašnjava Munevera Avdić, predsjednica Organizacije porodica šehida, poginulih osoba Vrbanja – Kotor-Varoš. Prema njenim riječima, nije bilo identifikacija, ali su se pridodavali dijelovi tijela već pokopanim žrtvama.

“Svaki dan je sve manje informacija, sve manje ekshumacija i sve manje identifikacija. Mi moramo da živimo sa time i da se nadamo“, kaže ona.

Ona navodi da se s područja Kotor-Varoši traga za još 255 osoba nestalih tokom rata.

“Svaka godina je sve teža i teža. Dosta naših porodica su stare majke i očevi, negdje će totalno biološki da nestane porodica. Jako je teško čekati nakon 30 godina da se ništa ne zna. Bolja je gorka istina nego stalno iščekivanje kad će da čuju šta“, rekla je Avdić.

Mnoge porodice veoma teško podnose i kada saznaju da se radi neka ekshumacija, dodaje Avdić, a neki su čak imali ozbiljne zdravstvene probleme – kao posljedice tog iščekivanja.

Dijana Strujić, predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna, kaže da jedina novost ove godine za porodice koje tragaju za nestalim s ovog područja nisu ni ekshumacije niti dojava o masovnim grobnicama, već sudski proces koji se vodi u Sudu BiH protiv Džavada Mlaće i Selme Cikotića, kojima se sudi za zločine na području Bugojna.

Mlaćo je, u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, optužen sa Selmom Cikotićem, bivšim komandantom Operativne grupe Zapad Armije BiH. Mlaći je na teret stavljeno da je naredio ubistva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a Cikotiću da nije spriječio ni kaznio podređene pripadnike Armije RBiH zbog krivičnih djela.

Strujić kaže da molbe porodica nailaze na zid šutnje i ograde nerazumijevanja, ali se porodice bore i nadaju da će na kraju ipak saznati gdje su posmrtni ostaci njihovih najmilijih. S ovog područja traga se za još 15 odvedenih osoba. Ranijih godina pronađeni su posmrtni ostaci šest osoba.

“Najžalosnije u ovoj nesretnoj našoj priči je zapravo što nemamo više puno živućih roditelja, imamo tri roditelja živa od ove skupine 21. Nažalost, drugi su umrli, nisu dočekali sudbinu svoje djece. Naravno, i supruge isto umiru, obolijevaju, djeca su nezaposlena. Svi imamo nekakvu svoju muku“, pojašnjava ona.

Detektor je ranije u svojoj analizi ukazao na to da su tokom rata nestale i kompletne porodice, čije posmrtne ostatke će u slučaju pronalaska biti nemoguće identifikovati jer nemaju živih rođaka koji bi mogli dati uzorke krvi.

Molba da se prekine šutnja

Ekshumacija posmrtnih ostataka-ilustracja. Foto: BIRN BiH

Tokom ove godine ekshumiran je manji broj nego prošle godine, kada su pronađeni posmrtni ostaci 60 osoba.

Institut je prošle godine identifikovao više od 80 osoba, dok je ove godine za 82 žrtve ponovo vraćen njihov identitet.

“U najvećem broju se radi o žrtvama koje su ekshumirane godinama unazad, a porodice su tek sada pristale i na onu zvaničnu identifikaciju, uprkos činjenici da je DNK nalaz na ime njihovog srodnika došao godinama unazad“, pojašnjava Fazlić i dodaje da se u pet navrata došlo do novih identiteta prilikom provjere identifikacija izvršenih klasičnom metodom.

Prilikom prezentacije godišnjeg izvještaja Instituta, koja je održana ranije ovog mjeseca, Saliha Đuderija, predsjedavajuća Kolegija direktora Instituta, rekla je da je na području BiH tokom rata nestalo više od 35.000 ljudi, a pronađeno i identifikovano više od 80 posto njih.

“Postoje ljudi koji ne žele da prekinu šutnju i postoje ljudi koji ne žele da nam pomognu da otvorimo arhive, da dobijemo pristup informacijama koje bi nam pomogle, lociramo i nađemo ta mjesta gdje su ukopani nestali. Prekinimo šutnju, recimo šta znamo. Pomozite da neka osoba – žena, dijete – dobije svoje ime. Ljudi gube iz vida da je tokom rata nestalo dosta žena i djece. Porodice iščekuju pronalazak kosti koju bi ukopali“, rekla je tada Đuderija.

Iz godine u godinu porodice upućuju apel da se prekine šutnja o informacijama o nestalim osobama. Tako su 30. augusta ove godine, povodom Međunarodnog dana nestalih osoba, porodice s Institutom i Međunarodnim komitetom Crvenog krsta/križa (MKCK) organizovale protestnu šetnju i izložbu s imenima osoba za kojima se još uvijek traga, te uputile apel da se otkriju informacije o njihovim najmilijim.

Šef delegacije MKCK-a u BiH Elmir Camić je rekao tada da pronađenih i identifikovanih oko 80 posto nije nikakva utjeha porodicama.

“Važno je znati da iza svakog tog imena stoje porodice, roditelji, braća i sestre, stoje djeca koja 30 godina žive u neizvjesnosti i čekaju odgovor na pitanje ‘Gdje je?’”, kazao je Camić.

U BiH se i dalje traže 7.594 nestale osobe.