Dževad Avdičević. Foto: BIRN BiH
Svjedok Fadil Hajdarević je i prije početka ispitivanja kazao da je u Zvorniku “držan deset sati i maltretiran“. On je ispričao kako je formirana Prva teočanska brigada, gdje je bio pomoćnik komandanta za moral. Kazao je da je u jesen 1992. dužnost komandanta preuzeo Dževad Avdičević.
Kada ga je tužiteljica Zorica Đurđević počela ispitivati o ratnim zarobljenicima, počeo je negirati određene navode. Naveo je da Budimir Jovanović doveden u lošem stanju.
“Komandant je naredio da mu se ukaže pomoć. Predala ga je Vojna policija 206. brigade“, rekao je Hajdarević.
On je kazao da su Jovanović, kao i zarobljenici Ljuban Stanković i Rajo Đorđić držani u pritvoru u Herama, koji je obezbjeđivala Vojna policija.
“Za ratne zarobljenike je bio nadležan pomoćnik komandanta za bezbjednost“, rekao je svjedok, negirajući da je u istrazi spominjao njihovo zlostavljanje, kao i da je vidio kad su vođeni na ispitivanje.
On je kazao da je Stankovića više puta viđao u krugu komande, te da misli da je mogao otići kad je htio. Naveo je da je s njim razgovarao i da mu je drago što je živ razmijenjen. Druga dvojica zarobljenika su, kako je saznao, ubijena.
“Saopšteno je da je Sead Subašić ubio tu dvojicu zarobljenika… Komandant nas je informisao na sastanku“, rekao je Hajdarević.
On je kazao da je Subašić bio civil i da nije bio psihički dobro, a da mu je brat bio obavještajac pa je tu dolazio. Naveo je da je na sastanku bio i načelnik Stanice javne bezbjednosti u Teočaku i da je zaključeno da vojska nema nadležnost za ubistva.
Tužiteljica je predočila drugačije navode iskaza iz istrage koje je Hajdarević u potpunosti odbacivao kao netačne.
“Zarobljenici strijeljani početkom 1994. (…) Sead Subašić je korišten za neke besmislene aktivnosti, pa je tako iskorišten i za to besmisleno strijeljanje“, navodi se u iskazu.
Dodaje se da je pismenu naredbu za strijeljanje potpisao Avdičević, a da su neki pripadnici odbili da to učine. Svjedok je u istrazi naveo da je Avdičević bio pod pritiskom stanovništva.
“Za naše stradale u Lokanju tražena je osveta… Dva su razloga – osveta za Lokanj i da se ne mogu predati u takvom stanju“, navedeno je u iskazu.
Hajdarević je, prema iskazu, poslije pitao Avdičevića zbog čega su zarobljenici, a on mu je rekao da je “tako kako je”.
Avdičević je s Ahmedom Hadžajlićem i Izetom Ikanovićem optužen za zlostavljanje trojice zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske u Rastošnici, kao i strijeljanje dvojice po prijekom sudu.
Na pitanja branioca Ifeta Ferageta, Hajdarević je ispričao da su na saslušanju u Zvorniku bili tužiteljica i petorica inspektora, a da je on bio umoran jer je cijelu noć vozio iz Austrije.
“Tražio sam prekid zbog pritiska, udaranja u sto… Ja sam krenuo da iskočim kroz prozor“, naveo je svjedok.
Dodao je da je poslije više sati tražio da nešto pojede i popije, te da se nakon kafe više ničega ne sjeća. Kazao je da je pročitao i potpisao zapisnik, a da je poslije potpisao još jedan koji nije čitao, a za koji mu je rečeno da je istog sadržaja.
Potvrdio je da pomoćnik komandanta za bezbjednost i šef kancelarije nisu bili prijateljski nastrojeni prema Avdičeviću.
Braniocu Amiru Mešiću je kazao da je manji broj vojnih policajaca bio u Herama, a da je sjedište sjedište bilo u Teočaku. Složio se da je pomoćnik komandanta za bezbjednost davao zadatke Vojnoj policiji i da je bio zadužen za smještaj zarobljenika.
Hajdarević je tužiteljici rekao da je saslušanje obavljeno u Zvorniku jer mu je majka bila bolesna. Kazao je da nije podnio prijavu zbog ispitivanja.
Suđenje se nastavlja 22. januara.
