Ganić i ostali: Dogovori postignuti isključivo s Izetbegovićem

Ejup Ganić s braniteljicom Lejlom Čović. Foto: BIRN BiH

Na pitanja Odbrane Ejupa Ganića, Dušan Kovačević je potvrdio da je u zoni Druge vojne oblasti, gdje je bio pomoćnik komandanta za logistiku, bilo oko pola miliona vojnika i da im je nadređeni bio Generalštab u Beogradu.

Braniteljicu Lejlu Čović je interesovalo da li je komandant Druge vojne oblasti Milutin Kukanjac 2. maja 1992. tražio pomoć od Generalštaba, a poslije i od Radovana Karadžića da se uključi s jedinicama.

“Od svih koji su mogli da izvrše deblokadu, pa i Ganiću i Karadžiću i MUP-u RBiH”, rekao je Kovačević, koji je sa svjedočenjem počeo 9. oktobra.

Potvrdio je da su pregovori prvo bili u zgradi PTT-a 3. maja, na kojima su bili Ganić, Milan Aksentijević iz JNA i komandant UNPROFOR-a Lewis MacKenzie, te da je dogovoren sastanak u zgradi UNPROFOR-a s tadašnjim predsjednikom Predsjedništva RBiH Alijom Izetbegovićem, koji je po slijetanju zadržan u Lukavici.

Svjedok se nije složio s braniteljicom da neki visoki oficiri nisu dali Kukanjcu da napusti Komandu, već je ponovio da su dobili informaciju da mu je život ugrožen. Kovačević se složio s braniteljicom da su svi dalji pregovori postignuti isključivo sa Izetbegovićem.

“Rekao je da je došao svojom voljom da pomogne izlazak JNA”, kazao je Kovačević svjedočeći video-vezom iz Beograda.

U vezi s ranijim navodima da je Izetbegović rekao dvojici saradnika da obavijeste Predsjedništvo o dogovoru, braniteljicu Čović je interesovalo da li je svjedok prisustvovao tom razgovoru, na šta je on kazao da nije do kraja.

Potvrdio je da je u sanitetskom vozilu u kojem je on bio u koloni, od osam lica šestoro imalo oružje.

Prema riječima svjedoka, JNA je nakon proglašenja nezavisnosti BiH tražila bezbjedan odlazak.

“Predsjedništvo je 27. aprila donijelo odluku o povlačenju i sve je bilo regulisano tom odlukom”, rekao je.

Braniteljica Edina Rešidović sugerisala je da JNA nije reagovala na neustavne poteze srpske strane, te da je naoružala 69.000 srpskih stanovnika u BiH.

“To ljudstvo je traženo mobilizacijom, JNA su napustili pripadnici drugih nacionalnosti”, kazao je Kovačević.

Potvrdio je da je bilo planirano izmještanje Druge vojne oblasti na Pale. Nije mogao potvrditi da je JNA 13. aprila iz Faletića uzela oružje Teritorijalne odbrane, jer je, kako je naveo, tada bio blokiran u Komandi.

Odbrane su svjedoka ispitivale o intenzivnom granatiranju Sarajeva od polovine aprila s pozicija JNA i pogibiji nekoliko desetina građana, na šta je Kovačević odgovarao da je bio u Komandi, da nisu imali civilnih veza i struje, kao i da nije bio uključen u borbena dejstva.

Braniocu Nerminu Mulaliću potvrdio je da je bio upoznat o osnivanju srpskih organa vlasti u BiH od oktobra 1991. te da je JNA vršila mobilizaciju uz saglasnost Generalštaba i Ministarstva odbrane u Beogradu, kojima je slala izvještaje.

Potvrdio je da je poslije izlaska iz Sarajeva bio imenovan na dužnosti u Republici Srpskoj, da su prikupljana sredstva za nabavku oružja, a da ga je Karadžić 1993. unaprijedio u čin general-majora.

Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srspke, u Haagu je osuđen na doživotni zatvor zbog genocida i drugih zločina u BiH.

Branilac Senad Pizović pitao je kome se Izetbegović trebao najaviti da dolazi u zemlju čiji je predsjednik, na šta je svjedok rekao da je trebalo da informiše Predsjedništvo kako bi ga dočekali i prevezli zbog borbenih dejstava.

Sudiju Darka Samardžića interesovalo je ko je donio odluku da pripadnici JNA u koloni budu naoružani. Kovačević je kazao da je dogovor bio s Izetbegovićem i da je sve bilo u skladu s odlukom od 27. aprila.

Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila, optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.

Suđenje se nastavlja 15. januara.