Zvornik. Foto: BIRN BiH
Manojlović je, svjedočeći na ročištu na kojem se raspravljalo o njegovoj tužbi, rekao da je u trenutku hapšenja i pokretanja krivičnog postupka živio u selu Gornji Lokanj s roditeljima, suprugom i sinom, te da se bavio građevinom i poljoprivredom.
Negirao je da je prije hapšenja imao bilo kakve informacije o krivičnom postupku koji se vodio protiv njega.
“Loše sam se osjećao. Nisam ni znao šta je bilo sa mnom. Uhapšen sam pred zoru negdje… Izgubljeno sam se osjećao“, rekao je Manojlović.
Odgovarajući na pitanje punomoćnika Radivoja Lazarevića, on je kazao da niko od članova njegovog domaćinstva nije bio stalno zaposlen, te da je on izdržavao porodicu. Govorio je i o mjerama zabrane koje su mu izrečene nakon ukidanja pritvora.
“Nisam imao pravo ni 100 metara od kuće da odem, bio sam u kućnom pritvoru oko dvije godine. Možete misliti kako sam se osjećao“, naveo je Manojlović.
Rekao je da su pritvor i mjere zabrane ostavili posljedice na njegovo zdravlje, kao i da nije mogao posjećivati nikoga u tom periodu. Potvrdio je da nikad ranije nije bio krivično kažnjavan.
Današnjem ročištu nije pristupio vještak psihijatar Oleg Grubač, a obje strane su se izjasnile da nemaju pitanja i primjedbi na njegov nalaz.
Punomoćnik Lazarević je u završnoj riječi predložio Sudu da, kao osnovan, uvaži tužbeni zahtjev iz jula ove godine, dok Pravobranilaštvo smatra da tužilac nije dokazao osnov visine postavljene naknade u tužbenom zahtjevu.
“Tužena predlaže da Sud odbije kao neosnovan zahtjev tužioca i da ga obaveže da tuženoj isplati naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3240 KM“, rekao je pomoćnik državnog pravobranioca Mladen Draganić.
Manojlović je s još tri osobe oslobođen optužbe za zločin protiv čovječnosti u selu Lokanj kod Zvornika 1992., dok su četvorica u istom predmetu osuđena na ukupno 53 godine zatvora.
Presuda po Manojlovićevoj tužbi će biti donesena u zakonski predviđenom roku.
