Boško Peulić, Slobodan Župljanin i Janko Trivić. Foto: BIRN BiH
Ahmet Zulić je svjedočio putem videolinka iz Sjedinjenih Američkih Država. Ispričao je da je rat u Kotor-Varoši počeo 11. juna 1992. godine. On je, nakon podsjećanja na raniji iskaz, potvrdio da su vojnici u uniformi Jugoslovenske narodne armije došli u njegovu kuću u Donjoj Varoši, uzeli mu pištolj i odveli ga s drugim civilima do stanice policije u Kotor-Varoši, iz koje je pušten isti dan.
On je rekao da je to bilo oko 17., odnosno 18. juna 1992.
Na pitanje tužioca Mersudina Pružana, ispričao je da su njega i oca početkom augusta 1992. godine tri uniformisana srpska vojnika, od kojih je jedan imao puškomitraljez, odveli u zgradu koju su zvali “Stara ekonomija“, nakon čega su odvedeni u zgradu osnovne škole i smješteni u salu za fizičko. Tu je već bilo zatvoreno 10 do 15 ljudi. Rekao je da su ti zatvorenici izgledali kao da su zatvoreni dugo, ali da na njima nije mogao primijetiti povrede.
Posvjedočio je da je prve noći u školi bilo najgore, kada su iz prostorije izveli oko 15 muškaraca. Čulo se, kazao je, urlikanje i tuča, te je zvučalo “kao da ih tuku letvama od klupa, nogama, čizmama”. Rekao je da je u prostoriju vraćeno oko pet muškaraca, nakon čega je došao ljekar, ali nije ništa učinio.
Na pitanje tužioca kako se zvala škola, rekao je da se ne može sjetiti je li “Bratstvo i jedinstvo“ ili “24. april“, te je rekao da ih je tu čuvao Popović, za kojeg misli da je bio rezervni policajac jer je imao “plavkastu“ uniformu.
Svjedok je ispričao da je u sali prvih dana spavao na parketu, potom na dugačkom jastuku napravljenom od cerade, a kasnije su im donijeli strunjače. Bilo je dozvoljeno, ispričao je, da im porodica donosi hranu i imali su obezbijeđene uslove za odlazak u toalet u svlačionicama, koji im je bio zabranjen samo kad su specijalci tukli zatvorenike.
Na pitanje tužioca, rekao je da su se specijalci kasnije mijenjali, te da su neki govorili ekavicom i različitim akcentima.
Svjedok je ispričao kako je odlazio na prinudni rad jer je procijenio da će tako najbolje proći, a one koji su ostajali, specijalci su tukli.
“Ja nisam nikad pretučen“, rekao je Zulić.
Naveo je kako su Adema Bitića tukli najviše – deset dana zaredom, te da su stražari intervenisali da nekog ne izvode, ali nisu mogli ništa spriječiti.
Ispričao je da je oko 23. augusta 1992. uspio napustiti prostorije škole tako što mu je otac razmijenio kuću u Republici Srpskoj za kuću u Hrvatskoj.
Na pitanje Odbrane prvooptuženog, potvrdio je da su vojnici koji su ih obezbjeđivali bili u “plavkastim“ uniformama, a da su ljudi koji su govorili ekavicom bili u sivo-maslinastim uniformama sa simbolom dvoglavog bijelog orla, te je na podsjećanje branioca rekao da su nosili šešire.
Boško Peulić, Slobodan Župljanin, Manojlo Tepić, Janko Trivić i Nedeljko Đekanović su optuženi za učešće u progonu bošnjačkog i hrvatskog stanovništva na području Kotor-Varoši – ubistvima, deportacijom, zatvaranjem, mučenjem, silovanjem i tjeranjem na prinudni rad.
Prema optužnici, Peulić je bio komandant Treće taktičke grupe Vojske Republike Srpske, Župljanin komandant Drugog bataljona 22. brigade, Trivić komandant te brigade, Tepić komandant Teritorijalne odbrane Kotor-Varoš, a Đekanović predsjednik opštine.
Suđenje se nastavlja 12. decembra.
