Zijad Kadrić (desno) s braniocem Izetom Baždarevićem. Foto: BIRN BiH
Nikola Šarenac je kazao kako je, prije odvođenja u kasarnu u junu 1992. godine, dobio naredbu skupa sa 20-ak ljudi, među kojima je bilo žena, djece i staraca, da se smjeste u dvije kuće u selu Grab.
“Ja tada nisam nosio uniformu, odveden sam noseći radno odijelo. Niko od nas nije imao oružje. Bili smo tu pet-šest dana, a onda su došla dva kombija i vojnici, među kojima su bile moje radne kolege”, rekao je Šarenac.
Kazao je kako su svi – žene, djeca i muškarci – bili smješteni u jednu prostoriju u kasarni, gdje su boravili tri-četiri dana.
“Upravnik Zijad Kadrić nam je rekao da smo tu iz bezbjednosnih razloga”, izjavio je Šarenac, dodavši da ih u početku niko nije dirao. Potom su muškarce, kazao je, premjestili u tri sobe, dok su žene ostale u jednoj.
Svjedok je ispričao kako su potom počela ispitivanja i premlaćivanja, kako je neke koji su ga tukli prepoznao, te da je među njima bio “policajac Asim Hamzić”. Također, svjedok je rekao kako su ga tukli Miralem Čengić i “kolega Murtić”.
“Batine smo dobijali ujutro i navečer. Ispitivali su me o stvarima koje nisam znao, o oružju, nekim VBR-ovima. Posebna je bila soba za batine”, kazao je Šarenac.
Prema njegovim riječima, pitanja na ispitivanjima su postavljali “Asim i Mrčo Halilović”, te da su zatvorenici tučeni “držalicama od lopate i željeznom šipkom”.
“Udarao nas je ko je stigao, njih po četvorica-petorica. (…) Pretučen sam 40 ili 50 puta tokom četiri mjeseca boravka”, rekao je Šarenac i dodao da ga je Halilović “svezao za radijator i slomio mu ruku”.
Na pitanje tužiteljice Ozrenke Nešković da li su se zarobljenici nekome žalili zbog tretmana u kasarni, svjedok je odgovorio potvrdno.
“Mi smo se pokušali žaliti upravniku, ali nakon toga bismo samo dobijali veće batine. On je mogao čuti moje vriske i jauke”, kazao je svjedok i naveo da je nakon loma ruke “upravnik zvao doktora”, koji mu je dao injekcije protiv bolova.
Na pitanje tužiteljice da li je neko od zarobljenih muškaraca preminuo, svjedok je naveo tri osobe, od kojih se jedna prezivala Bajić. On je, kako je izjavio Šarenac, ubijen metkom u vrat.
Svjedok je rekao kako je on sam “na nosilima” razmijenjen 25. oktobra 1992. godine.
Šarenac je svjedočio na suđenju Zijadu Kadriću, Hajrudinu Haliloviću, Asimu Hamziću, Miralemu Čengiću, Samiru Selimoviću i Amiru Murtiću, koji su optuženi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u prostorijama Policijske stanice Visoko, Teritorijalne odbrane (TO) Gračanica te u zatočeničkom objektu – logoru koji se nalazio u kasarni “Ahmet Fetahagić”.
Šarenac je kazao kako su zarobljenici jeli po šnitu hljeba dnevno, te da su za nuždu koristili kantu veličine 15 ili 20 litara.
Halilovićev branilac Damir Kočo pitao je svjedoka da li ima medicinsku dokumentaciju za slomljenu ruku, na što je svjedok odgovorio negativno.
Termin nastavka suđenja bit će poznat naknadno.
