Himzo Selimović. Foto: BIRN BiH
Mirjana Šimšić je kazala da se 16. oktobra 1992. desio napad Armije BiH iz pravca Međeđe na Meremišlje, kada je njen suprug Branko zarobljen. Ispričala je da su se nakon zarobljavanja pokrenuli razgovori o razmjeni i da je njen suprug sa izvjesnim Njegošem iz Čajniča razmijenjen 8. jula 1993. godine. Dodala je svjedokinja da je tada njen suprug bio jako mršav i bolestan, te da se sljedećeg dana javio ljekaru.
Šimšić je izjavila da joj je suprug govorio da se optuženi Himzo Selimović prema svim zarobljenicima ponašao krajnje ljudski i humano. Rekla je da joj je pričao kako je zarobljenicima donosio knjige da čitaju i da im je govorio da se strpe, da će ubrzo biti razmijenjeni, da se Selimović lično angažovao da im se dostave paketi od njihovih porodica.
Svjedokinja je kazala kako joj je suprug ispričao da je zarobljenicima optuženi Selimović donosio vruć čaj, koji im je jako vrijedio u hladnim prostorijama zatvora u Goraždu.
“Što se tiče hrane, ni oni nisu imali hrane, jer je u Goraždu bila glad”, prepričala je svjedokinja riječi svoga supruga.
Kako je ispričala, opuženi Selimović je pomogao njenom suprugu u rješavanju zdravstvenih problema nakon završetka rata u BiH.
Na suđenju je prikazan i videosnimak u kome je svjedokinja govorila kako je Selimović imao human odnos prema zarobljenicima u zatvoru u Goraždu. Ispričala je da je optuženi bio u kontaktu s njenim suprugom do kraja njegovog života.
Negativno je odgovorila na upit Tužilaštva da je njen suprug spominjao optuženog Ćamila Ramića da je među osobama koje su mučile zatvorenike u Međeđi. Ispričala je da joj je suprug rekao da je od posljedica mučenja, sedmi dan nakon zarobljavanja, preminuo zatvorenik Ljubinko Davidović, čije je tijelo bačeno u Drinu.
“Zarobljenici su mučeni u Međeđi, a u Goraždu ih niko nije prstom pipnuo”, ispričala je svjedokinja saznanja svoga muža.
Kazala je da njoj muž nikad nije spominjao kakvu je funkciju obnašao optuženi Selimović.
Odbrani optuženog Ramića svjedokinja je odgovorila da je njen suprug bio mučen u Međeđi, ali da nije nikada spomenuo optuženog Ramića kao osobu koja je mučila zatvorenike.
Za zločine počinjene od 1992. do 1994. nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada, sa Selimovićem i Ramićem optužen je i Ramiz Mićivoda. S njima se sudi i Mehmedu Dobrači, kome su na teret stavljeni zločini nad zarobljenicima i civilima počinjeni 1995. na području Rogatice i Goražda.
Svjedok Selimovićeve Odbrane bio je i Zdravko Matović, koji je rekao da je poznavao optuženog prije rata, da zna da je on bio načelnik Policijske stanice u Foči, gdje je i svjedok bio zaposlen.
Ispričao je da je u aprilu 1992. počeo oružani sukob u Foči i da se svim policajcima Selimović tada obratio riječima: “Samo bih vas molio da ne okrećete pušku jedni prema drugima.”
Svjedok je kazao da je nakon početka sukoba lično automobilom odvezao optuženog Selimovića iz Foče do Ustikoline.
Tužiteljici Marijani Čobović je svjedok rekao da nije znao kakva je Selimovićeva uloga bila tokom rata u BiH.
Svjedočenjem optuženog Selimovića 11. novembra planiran je nastavak suđenja.
