Zoran Nešković. Foto: BIRN BiH
Goran Kozić je pozvan kao svjedok Odbrana skoro svih optuženih te je kazao da je situacija u Žepi 1995. imala uticaja na stanje u Rogatici.
“Mi smo imali odgovornost prema enklavi, gdje demilitarizacija nije uspješno završena jer su bili upadi diverzantskih grupa, gdje je stradalo civilno stanovništvo”, rekao je svjedok te dodao da je kasnije saznao da su u prostoru poljoprivrednog dobra u Rogatici smješteni ljudi iz Žepe i da je viša komanda donijela odluku da se oni zatvore.
Objasnio je da je iz razgovora sa starješinama saznao da su ljudi iz “Rasadnika” trebali biti razmijenjeni za određeni broj srpskih vojnika, među kojima je bilo i poginulih.
Kazao je da je u “Rasadniku” bilo i ranjenika, kojima je pružena medicinska pomoć.
Ispričao je da je prisustvovao odvoženju osoba iz “Rasadnika” u zatvor na Kuli u Istočnom Sarajevu, nakon čega su oni razmijenjeni. Kazao je da nije lično vidio fizičke povrede na licima osoba koje su razmijenjene.
Kozić je ispričao da su prozori s vanjske strane “Rasadnika” bili zakovani daskama i da je zgrada u kojoj su bili zatvoreni ljudi iz Žepe bila jednospratna, napravljena od ćerpića.
Kazao je da nije ulazio unutar “Rasadnika” i ne zna kako izgledaju prostorije u kojima su bile osobe iz Žepe.
Svjedok je ispričao da je na Borici kod Rogatice 1995. bio angažovan na obuci mladih vojnika, gdje je vidio osobe iz “Rasadnika”, i da je tada prema njima bio korektan odnos. Zarobljenici su, prema njegovim riječima, mogli da razgovaraju s predstavnicima Međunarodnog crvenog krsta.
Tužiocu Dževadu Muratbegoviću je kazao da je, prema vojnoj uniformi koju su na sebi imali zatvorenici, zaključio da se radi o vojnicima.
“Neki su imali hlače, neko košulju. Sigurno trećina ljudi je bila tako obučena”, kazao je svjedok te potvrdio da je Zoran Nešković bio upravnik zatvora, a da su stražari bili optuženi Panto Pantović, Slaviša Đerić, Nenad Ujić i Pero Despet. Dodao je da su oni bili zaduženi na obezbjeđenju objekta i naoružani osnovnim oružjem.
Za nečovječna postupanja, ubistva i seksualna zlostavljanja počinjena nad civilima u zatočeničkom objektu “Rasadnik” u Rogatici – od kraja jula do 22. decembra 1995. godine – optuženi su Nešković, Pantović, Đerić, Ujić i Despet. Nešković je optužen u svojstvu komandira, a ostali u svojstvu stražara.
Mirko Duvnjak, koji je ranije iskaz dao u svojstvu svjedoka Tužilaštva, na današnjem je ročištu svjedočio u korist Odbrane, te je ispričao da je sa svojim kolegama radio na obezbjeđenju objekta u kojem su bili zatvoreni ljudi iz Žepe.
Svjedok je rekao da su policajci na obezbjeđenju imali identičnu hranu kao i zatvorenici, koji su uvijek imali vodu, jer je cisterna s vodom bila u blizini “Rasadnika”.
“Nikad ni na jednoj osobi nisam vidio povrede, a nikad mi se niko nije ni žalio”, izjavio je svjedok.
Zatvorenici su, prema njegovim riječima, povremeno odlazili na rad i s vremenom je atmosfera između njih i straža bila opuštenija.
Svjedok je rekao da su stražari znali da su zatvorenici u “Rasadniku” privremeno i da će brzo biti razmijenjeni. Kazao je da nije bilo zabrana posjeta zatvorenicima od strane poznanika.
Tužiocu Muratbegoviću je rekao da je u “Rasadniku” bio dva mjeseca.
Nastavak suđenja planiran je za 28. oktobar.
