Buljubašić i ostali: Nakon napada pronašao mrtve strica i strinu u Crnetićima

Mikajlo Pljevaljčić kazao je da je živio u zaseoku Crnetići u mjesnoj zajednici Jošanica i da su napadnuti 19. decembra.

“Do tad smo noćili u šumi zbog straha od napada“, rekao je svjedok.

On je kazao da je bio vojno angažovan, a da je u selu držao straže kada nije bio na položaju. Ispričao je da je s rođakom Jovom planirao raditi poljoprivredne poslove, kada je 19. decembra ujutro zapucalo.

Kazao je da su neke štale i kuće već gorjele, te da je rafal otvoren na njega dok je pokušavao doći do svoje kuće. Kako je naveo, rođak mu je rekao da se pazi štale, te je otvorio vatru u tom pravcu.

“Pobjegao sam prema Škobaljima šumom. Nema odakle ne puca, čitava Jošanica gori“, prisjetio se svjedok.

Dodao je da se morao vratiti i da se skrivao u šumi dok nije došla vojska iz Foče.

Poslije je, kako je ispričao, pronašao mrtve strica Radeta, strinu Stanu i njihovog sina Dragomira. Naveo je da im se koža objesila i lice se nije vidjelo. Naveo je da su Neđu Ivanovića iz sela našli mrtvog poslije nekoliko mjeseci.

Ferid Buljubašić, Ahmed Sejdić, Rašid Sobo, Ševko Glušac, Zakir Jamak, Bahrudin Muhić, Adem Fehrić, Mustafa Poljo, Enver Kustura, Muhamed Liska, Sakib Čakar, Izet Sejdić i Munir Nalo, nekadašnji komandanti i pripadnici Armije BiH, optuženi su za zločine počinjene na području Foče, Višegrada i Čajniča od augusta 1992. do februara 1993. godine.

Na pitanja Odbrana, Pljevaljčić je precizirao da su i on i rođak Jovo zapucali prema štali. Kazao je da se čula pucnjava tokom noći uoči napada.

Svjedok Desimir Blagojević kazao je da je bio vojno angažovan, ali da nije išao na položaj jer mu je rečeno da u Crnetićima čuva stražu.

“Uveče smo spavali u drvenoj garaži usred sela, ujutru svako svojim putem. Ostali su spavali po šatorima u šumi, niko nije smio u kući“, rekao je svjedok.

On je kazao da je s još dvojicom mještana čuvao stražu u noći uoči napada i da je to jutro vidio kako gore dvije štale.

“Počela je pucnjava… Kad sam skontao da nam prilaze, da su nas opkolili, počeo sam da bježim“, naveo je svjedok.

Kazao je da je na Petacima naišao na zasjedu i na tren vidio vojnike sa svijetlim kapama koji su zapucali na njega, te se vratio u šumu dok nije pristigla vojska.

“Neđo Ivanović je išao za mnom, bio je stariji čovjek i išao je sporije. Naišao je na Petake, ne znam ko ga je ubio“, rekao je Blagojević, dodajući da su Ivanovićevo tijelo pronašli poslije tri do četiri mjeseca.

Kazao je da su nakon napada pronašli ubijene Radeta, Stanu i Dragu Pljevaljčića kod njihove kuće. Prema njegovim riječima, Rade i Stana su bili stariji i bolesni, pa nisu mogli ići da noće izvan kuće.

On je naveo da su njegova i još neke kuće u Crnetićima izgorjele, a neke nisu.

Svjedok je braniocu Nerminu Mulaliću potvrdio da nema direktna saznanja kako su mještani stradali. Potvrdio je i da je Neđo Ivanović imao pušku kad ga je sreo, a da je Drago Pljevaljčić držao stražu.

Na pitanja braniteljice Mirne Avdibegović kazao je da je i on uzvratio vatru, kako je rekao, tek toliko da se oglasi, da znaju da ima neko. Potvrdio je da je u Gapićima bila vojna kuhinja i da su tu bili ljudi koji su je obezbjeđivali.

Suđenje se nastavlja 8. oktobra.