Obilježeno 29 godina od zločina nad stanovništvom Vozuće

Smiljki Marković su na Vozući ubijeni otac i majka. Kaže, otac je kao civil ubijen još 1992.

“Otišao je po krave u polje. Krave su same došle kući. Otišli smo da ga tražimo i pronašli smo ga na putu ustrijeljenog”, ispričala je za Detektor tokom obilježavanja.

Majka joj je ubijena u kući u septembru 1995. godine.

“Zakopana je u masovnoj grobnici kod crkve, gdje je pronađeno 21 tijelo, od čega je 17 bilo bez glave. Ekshumirano joj je tijelo 1997. godine. Pucano joj je u potkoljenice, vidjela sam te rane. Ne mogu da pretpostavim u kakvim je mukama umrla”, govori Markovićeva.

Napominje da nije zadovoljna što su zbog zločina na Vozući osuđena samo dva lica, kako kaže, na simbolične kazne.

“Nema pravde za ove ljude. Ni za moje roditelje, ni za bilo koju drugu žrtvu sa Vozuće”, kaže ona.

Zoran Blagojević, predsjednik Zavičajnog udruženja Zavidovićana, rekao je da su na ovom području zarobljena 64 pripadnika Vojske Republike Srpske za čiju sudbinu se ne zna ni 29 godina nakon rata.

“Potražujemo još 129 lica. Inače, poginulo je 429 pripadnika srpskog naroda, a 412 se vodilo kao nestalo. Do sada su pronađene i identifikovane 283 osobe”, kaže Blagojević.

Za ocem još uvijek traga i Veselko Pejić, koji kaže da je neshvatljivo da čovjek tek tako nestane i da se o njemu ne zna ništa.

“Znam da je odveden u kamp ‘Gostovići’, koji su kontrolisali pripadnici zloglasne mudžahedinske jedinice ‘El-Mudžahid’”, rekao je.

Duško Gligorić je ispričao da je zarobljen u napadu Armije BiH na Vozuću i oslobođen tek 1996. godine.

“Bio sam u nekoliko zatvora i logora. U zarobljeništvu sam proveo sedam mjeseci. Nas 54 je živo zarobljeno, a od nas 54 samo četvorica smo preživjeli”, kaže Gligorić za Detektor govoreći da je taj podatak dovoljan da se zamisli kroz kakve torture su prošli.

Viktor Nuždić, direktor Centra za istraživanje rata, kaže da su na Vozući počinjeni neki od najtežih zločina u proteklom ratu.

“Ovdje su vršeni takvi zločini koji nisu shvatljivi ljudskom mozgu, a nažalost, pravosudne institucije koje bi trebalo da se bave tim pravom i pravičnošću nisu adekvatno odgovorile tom zadatku. Svjedoci smo da Sakib Mahmuljin, iako presuđen na simboličnu presudu od osam godina, nije odležao ni jedan dan. Rasim Delić je osuđen pred Haškim tribunalom samo na tri godine, a Evropa je bila nijema na odsječene srpske glave”, izjavio je Nuždić.

Sud BiH je Mahmuljina proglasio krivim jer nije spriječio i kaznio zločine koje su počinili pripadnici Odreda “El-Mudžahidin”, jedinice iz sastava Trećeg korpusa, kojima je bio direktno nadređen.

Utvrđeno je da se prilikom operacije “Proljeće 95-II”, koju su u drugoj polovini jula izvodile jedinice Trećeg korpusa, među kojima je bio i Odred “El-Mudžahidin”, predao određeni broj pripadnika Vojske Republike Srpske, koji su bili u logoru Odreda “13. kilometar” u blizini Kamenice (opština Zavidovići), jedan zarobljenik je ubijen i odsječena mu je glava, dok su drugima nanošene tjelesne i duševne povrede.

Pored toga, utvrđeno je da su, u okviru operacije “Farz”, u septembru 1995. pripadnici Odreda u blizini sela Kesten oteli 63 zarobljena vojnika i tri civila od Petog bataljona 328. brdske brigade Armije BiH i odveli ih u logor “13. kilometar”, gdje su vatrenim i hladnim oružjem ubili 52 zarobljenika, od kojih je deset pronađeno i identifikovano, dok se ostali vode kao nestali.

Ostali zarobljenici i civili, kako se navodi u presudi, udarani su palicama, šipkama, šlaufima, pesnicama te izlagani elektrošokovima.

Mahmuljin je napustio BiH i otišao u Tursku nakon presude, a s obzirom da se nije javio na izdržavanje kazne, za njim je raspisana potjernica. Predstavnici udruženja žrtava smatraju da je riječ o propustu pravosuđa.

General Armije BiH Rasim Delić, koji je osuđen na tri godine, u međuvremenu je preminuo.