Mustafa Vrabac. Foto: BIRN BiH
Presudom je utvrđeno da radnje optuženog ne sadrže biće krivičnih djela za koja je optužen, a da ona djela koja bi mu se mogla staviti na teret nisu u nadležnosti Suda BiH.
Sud je, kao što je i Odbrana tvrdila, zaključio da nedostaje elemenat službenog položaja ili uticaja za krivična djela “krivotvorenje službene isprave” i “primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem”.
“Odbrana nije sporila događaje iz optužnice… Sporno je bilo da li se mogu pronaći druga krivična djela za koja nije nadležan Sud”, kazala je u obrazloženju predsjedavajuća Vijeća Jasmina Ćosić Dedović.
Objasnila je da djelo “krivotvorenje službene isprave” po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine (KZ BiH) može počiniti samo službeno ili odgovorno lice vršeći svoja službena ovlaštenja.
Podsjetila je koja su bila ovlaštenja Vrapca kao rukovodioca Odsjeka za opšte poslove, navodeći da se opisani poslovi ne mogu cijeniti kao ovlaštenja kojima bi moglo biti obuhvaćeno djelo “krivotvorenje službene isprave” propisano KZ-om BiH, već bi se mogla podvesti pod “krivotvorenje isprave” propisano KZ-om Federacije BiH.
Uz isto obrazloženje odbijena je optužba za primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem.
“Opisane radnje ne sadrže elemente bića krivičnog djela… Ne postoji uticaj ili položaj optuženog, ne postoji službeno lice kod kojeg bi se uticaj vršio”, rekla je Ćosić Dedović.
Radnje koje je preduzeo optuženi, kako je dodala, mogle bi se podvesti pod prevaru iz KZ-a FBiH. Navela je da je optuženi, lažno se predstavljajući, kod oštećenog stvorio utisak da ima uticaj koji nema.
Ćosić Dedović je navela da je Vijeće ispitalo da li su radnje Vrapca opisane nekim drugim djelom za koje je nadležan Sud BiH, ali je utvrdilo da nisu.
“Tužilaštvo bi trebalo preduzeti mjere da se predmet raspravi pred drugim nadležnim sudom”, kazala je sudija.
Prema optužnici, Vrabac je u prostorijama Tužilaštva krivotvorio službenu legitimaciju ove institucije i koristio je da se neovlašteno predstavlja kao službena osoba. Navodi se da je krajem 2022. i početkom 2023. kontaktirao jednu osobu i od nje zahtijevao i primio 20.000 KM kako bi navodno posredovao kod tužioca da ne izvrši određene radnje.
Na ovu presudu dozvoljena je žalba Apelacionom vijeću Suda BiH.
