Dejan Pudar. Foto: BIRN BiH
Soraja Šuman posvjedočila je da je blagajničke poslove, koji su uključivali obradu putnih naloga i izdavanje akontacije, obavljala za poslovnice u Sarajevu i Tuzli.
“Pudar mi je davao sve instrukcije kako treba da obavljam poslove, s obzirom da te poslove nisam nikad dotad radila”, kazala je Šuman.
Tužitelj Igor Dubak pitao je na koji način su putni nalozi ispunjavani, a Šuman je pojasnila da su zaposlenici prvo podnosili zahtjev za službeno putovanje, a nakon odobrenja nadređene osobe, ona je popunjavala naslovnu stranu naloga, isključivo ručno. Tužilaštvo je svjedokinji prezentovalo putni nalog na ime Adnan Gafić koji je popunjen elektronski, a Šuman je rekla da ga ona nije popunila. Akontacije je, kako je kazala, isplaćivala na osnovu odobrenja.
“Novac sam dobijala iz glavne blagajne, od Dejana Pudara”, rekla je svjedokinja i dodala da joj je novac iz Mostara slao poštom ili po vozaču u Sarajevo.
Na pitanje tužitelja da li je imala kontakt s firmom “Mrkulić Company”, Šuman je kazala da joj je poznato da su se preko ove kompanije “radile aviokarte i hotelski smještaj”, ali da ona nije imala kontakt s njima.
Odgovarajući na pitanje advokatice Vasvije Vidović, svjedokinja je pojasnila da kada zaposleni uzimaju akontaciju, potpišu se u nota-blok koji je ona popunjavala. Rekla je da kompjuterske dokumente, koliko je njoj poznato, zaposleni nisu potpisivali.
Vidović je podsjetila da je Šuman u istrazi kazala da je, po povratku zaposlenih sa službenog puta, vršila likvidaciju naloga na način da se novčani iznos na računu umanji za iznos uplaćene akontacije koji je Pudar ranije isplatio, a svjedokinja je ove tvrdnje potvrdila kao tačne.
Optužnica tereti Pudara da je u periodu od januara 2014. do kraja novembra 2015. godine prisvojio 276.222 marke – krivotvoreći račune, blagajničke naloge za isplatu akontacija i naloge za službena putovanja BHANSA-e za druge uposlenike i sebe, a koja se nisu desila.
Četiri svjedoka Tužilaštva su izjavila da nisu zaprimali niti vraćali iznose koji se navode na dokumentaciji pod njihovim imenima, a negirali su i potpise.
Zaposlenik BHANSA-e Dejan Samardžija je naveo da se njegov potpis ne nalazi na predočenom nalogu za službeno putovanje iz februara 2015. godine, kao ni na putnom računu. U odnosu na predočeni blagajnički izdatak, na kojem se navodi kao komitent, svjedok je izjavio da se tu ne nalazi njegov potpis.
“Potpis definitivno nije moj”, rekao je svjedok i dodao da se ne sjeća da je primio sumu novca koja se navodi.
Armin Hodža, zaposlen u BHANSA-i, posvjedočio je da njegov potpis nije na predočenim dokumentima te da je po okončanju službenog putovanja popunjavao izvještaj o putovanju, što ovdje nije slučaj. Potvrdio je da u periodu koji je obuhvaćen putnim nalogom koji je na njegovo ime, nije boravio u Luksemburgu.
“U tom periodu sam bio na poslu, a 25. 11. je bio državni praznik”, kazao je Hodža.
Na pitanje advokatice Vidović je rekao da je direktor obično potpisivao odobrenja za službena putovanja, a tužitelju je kazao da je isplatu troškova vršio blagajnik Dejan Pudar.
Svjedok Irgan Čojić rekao je da je putne naloge obično popunjavao elektronski, da na predočenom nalogu za službeni put u Beograd u novembru 2014. nije njegov potpis, a račun o troškovima smještaja nikad nije vidio.
Predočen mu je i drugi nalog za putovanje u Zagreb, također u novembru, na koje, kaže, nije išao niti se njegov potpis nalazi na nalogu. Jedan od navedenih dana je bio na putu u Banjoj Luci.
Zaposlenik u BHANSA-i Adnan Gafić posvjedočio je da nije bio na službenom putovanju u Luksemburgu.
“Ovo nije moj potpis, ovaj račun nisam vidio, a ovaj keš nisam dobio”, kazao je svjedok nakon što su mu predočeni nalog i računi na njegovo ime. Na pitanje advokatice Vidović rekao je da ne zna da li je Pudar imao pečat kojim su ovjereni putni nalozi koje je Tužilaštvo predočilo.
Naredno ročište zakazano je za 10. juli.
