Bijeljina. Foto: BIRN BiH
Vijeće je kao neosnovanu odbacilo Šabićevu žalbu na odluku Drugostepene disciplinske komisije, a pored javne opomene određena mu je i posebna mjera pohađanja edukacije iz oblasti etike i integriteta nosilaca pravosudnih funkcija.
U odluci se navodi kako Vijeće smatra da je izrečena disciplinska mjera adekvatna i primjerena prirodi i težini počinjenih disciplinskih prekršaja, njihovim posljedicama, okolnostima izvršenja i utvrđenom stepenu odgovornosti tuženog, te da će se istom ostvariti svrha i ciljevi disciplinskog sankcionisanja.
Prvostepena disciplinska komisija je Šabića proglasila odgovornim što je prilikom obavljanja dužnosti dežurnog tužioca, smatrajući da je službeni telefon dovoljno napunjen, propustio da isti napuni i drži uključenim, usljed čega se nije javljao na poziv policijskih službenika u ranim jutarnjim satima 5. novembra 2021. za događaj u kojem je upotrijebljeno vatreno oružje i ranjeno više lica, među kojima i pripadnici specijalne antiterorističke jedinice.
Šabić je, kako se navodi, nepažljivo vršio svoju službenu dužnost da kao dežurni tužilac rukuje službenim telefonom, usljed čega nije bio upoznat sa krivičnopravnim događajem koji se desio za vrijeme njegove dežure i nije bio u mogućnosti da preduzima potrebne radnje povodom događaja, čime je počino nemar ili nepažnju u vršenju službenih dužnosti.
Istom odlukom proglašen je odgovornim i za prekršaj “neizvršavanje uputstva nadređenog tužioca”, jer nije postupio po Uputstvu glavne tužiteljice.
Prema odluci, Šabić se dogovorio s tužiteljicom Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini da joj službeni telefon dežurnog tužioca koji je bio u njegovom posjedu, umjesto u osam sati 21. novembra 2022, preda u 12 sati navedenog dana.
Za vrijeme dok je telefon bio u njegovom posjedu, Šabić je obaviješten da se desila saobraćajna nesreća u kojoj je smrtno stradao biciklista. On je propustio obavijestiti dežurnu tužiteljicu ili sam otići na uviđaj, kako bi bilo obezbijeđeno prisustvo dežurnog tužioca na uviđaju, što je suprotno Uputstvu glavnog tužioca, s kojim je on bio upoznat i kojim je propisano i da je “obavezan odlazak tužioca u dežurstvu na uviđaj kod teških krivičnih djela”.
“Tuženi je izdavao telefonom instrukcije ovlaštenim službenim osobama, te nakon što je uviđaj završen oko 12:00 sati, oko 13:00 sati predao službeni telefon dežurnog tužioca tužiteljici S.B. i obavijestio je o saobraćajnoj nesreći”, navodi se u odluci.
Na ovu odluku Šabić je izjavio žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se predmet vrati na ponovni postupak ili preinači odluka na način da bude oslobođen disciplinske odgovornosti. Drugostepena disciplinska komisija je žalbu odbila kao neosnovanu i potvrdila raniju odluku.
Šabić je i na ovu odluku izjavio žalbu zbog izrečene disciplinske mjere, smatrajući da se izrečenom disciplinskom mjerom “pismena opomena”, koja se javno ne objavljuje, mogla postići svrha sankcionisanja. Također je smatrao i da pohađanje obuke iz oblasti etike i integriteta nije svrsishodno “cijeneći činjenicu da tuženi za sedam mjeseci ide u penziju”. Vijeće je žalbu odbilo kao neosnovanu.
Ova odluka VSTV-a objavljena je u anonimiziranom obliku, ali na osnovu broja disciplinskog predmeta i činjeničnog opisa, Detektor može potvrditi da je riječ o odluci koja se odnosi na Šabića.
